Naslovnica > PREDSTAVE > Vanishing Acts 3/4

Vanishing Acts 3/4

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Može li destrukcija biti prvi korak konstrukcije? Ili, kako nestati u četiri čina? Evo kako izgledaju posljednja dva...
autorski tim funkcija
Mirjam Schmuckdramaturški savjetnik
VRUMoblikovatelj svjetla
Dinko Uglešićgrafičko oblikovanje
Pio Rahnerfotograf
David Mihocifotograf
Ana Paulićasistent kostimografa
Till Frühwaldasistent koreografa
Till Frühwaldautor teksta
Samuel Beckettautor teksta
Sanja Tropp Frühwaldkoreograf
Sanja Tropp Frühwaldautor teksta
Zdravka Ivandija Kiriginkostimograf
Zdravka Ivandija Kiriginscenograf
Damir Šimunovićskladatelj

Vanishing acts višegodišnji je projekt koji pokušava čin destrukcije individue, kao nositelja kazališnog akta, uzeti za početnu točku istraživanja medija teatra. Autor(i) se kontinuirano pitaju: Može li akt destrukcije, rastakanja identiteta afirmirati potencijale za razvoj novih?

Prvi dio istraživanja zbio se 2009. godine, kad su dva sola izvodile njihove autorice - Petra Hrašćanec Herceg i Sanja Tropp Frühwald, a nastavlja se dvama novim solo činovima ili kako im je službeno naziv Act III - The dreadful story about Harriet and the matches i Act IV - Flying Robert

Act III nastavak je istraživanja započetog 2009. godine s Petrom Hrašćanec, a u njemu Sanja Tropp Frühwald problemu nestajanja pristupa sa obrnuta stajališta: sam solo bavi se pitanjem zaostataka, tragova koji upozoravaju na prisutnost persone koja je iščezla neposredno prije samog čina izvedbe. Sam rad doima se kao uvrnuta, nekonvencionalna, detektivska bajka koja pokušava razotkriti zločin djetinjstva, ljuljajuci se na granici (ne)vidljivog, (ne)zeljenog, (ne)ostvarenog, (ne)dozvoljenog. Koreografski postupak obilježen je iscrpljivanjem (tijela, prostora, ideje), izgaranjem, opetovanim ponavljanjem istog prizora, rekonstruiranjem nekog događanja - "traume", koje evazivno bježi u različite perceptivne slojeve ili medijski konstruirane vidove radnje: zvučni, vizualni, znakovni, apstraktno plesni.

U Actu IV, autorica se bavi pitanjima o dizorijentaciji, graničnim teritorijima, fantazira o slobodi, a tijelo i identiteti izvođača razobličuju se tijekom procesa. Koreografski postupak nastoji postaviti u suprotnost narativ naspram pronalaženja odgovora na pitanje što se događa kada realitet jednog habitusa izgubi sve svoje vrijednosne kodove, te se cijela struktura na kojoj pociva svijet kakvog ga znamo pocne urusavati i otme kontroli. Ispituju se strategije odlaska.

U predstavi su korišteni odlomci iz knjige „Der Struwwelpeter oder lustige Geschichten und drollige Bilder" Heinricha Hoffmanna, te "Texts and stories for nothing" Samuela Becketta, a kako kaže autorica,Vanishing Acts, kao da upozoravaju „da je svatko od nas „razriješen“-razriješen na način koji se ljudima koji s drugima svoj život žele smisleno oblikovati mora učiniti beznadežnim: konačno sam.“ (Peter Strasser)

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter