Svojevrsna obrada ‘Tramvaja zvanog čežnja’ Tennessee Williamsa, ‘Poloneza Oginskoga’ ime je dobila po najpoznatijoj kompoziciji poljskog skladatelja Michala Kleofasa Oginskog, polonezi u A molu ’Pożegnanie Ojczyzny’ (Pozdrav Domovini), poznatoj i kao ‘Les Adieux’ ili ‘Polonaise tres favorite’.
Odabir nije slučajan, budući se sam Oginski skladanjem bavio u slobodno vrijeme, a profesionalno je bio diplomat kojeg su jaki politički stavovi natjerali u emigraciju. Oginski je nakon sudjelovanja u neuspjelom Kościuszko ustanku, preseliio u Italiju i tamo zastupao poljsku emigraciju, da bi se kući vratio 1802. i opet je napustio 1815. nakon uspostave Kongresne Poljske, u personalnoj uniji s Rusijom. Preminuo je u Firenzi 15. listopada 1833.
Nimalo slučajno, baš je polonezu Oginskoga za naslov svoje drame o Rusiji nakon Perestrojke, odabrao jedan od najplodnijih i najcjenjenijih suvremenih ruskih dramatičara, Nikolaj Koljada. U središtu radnje joj je Tanja, kći bivšeg sovjetskog dužnosnika koja se vraća u Rusiju nakon 8 godina boravka u New Yorku. Njezina bivša posluga sa strahom očekuje Tanjin povratak u Moskvu, uvjerena kako će ih izbaciti iz kuće na koju polažu stanarsko pravo. ‘Amerikanizirana’ Tanja se pak pojavljuje obučena kao balerina, u pratnji prijatelja transvestita i paranoje od KGB-a…
U splitskom HNK ‘Polonezu Oginskoga’ u prijevodu Vladimira Gerića režira Borna Baletić.