Poljski dramatičar i scenarist Janusz Głowacki, koji je 1981. emigrirao u SAD pa ga odonda ga nazivaju američko-poljskim autorom, kod nas je napoznatiji po dramama Četvrta sestra (trenutno na repertoaru Gavelle) i Antigona u New Yorku.
Fortinbras se napio, prva drama koju je napisao u emigraciji, zanimljiva je parafraza Shakespeareova Hamleta, koja 'otkriva' navodni 'stvarni' mehanizam koji dovede do zbivanja u tom Bardovu komadu, a u kojem je glavnu ulogu ima lik kojeg mnoge incenacije Hamleta olako izbace iz predstave.
Glowacki, naime, svoj komad smješta u susjednu Norvešku kojom zapravo vladaju ministar unutrašnjih poslova Sternborg i njegov asistent Osmooki, iako cijela nacija misli da je na vlasti kralj. Istina je međutim da je rečeni dvojac kralja ubio te da na prijestolju već dvije godine drži njegov - leš.
Kako bi se održali na vlasti Sternborg i Osmooki osmišljavaju prilično kompleksne smicalice, između inih i plan kako da vlast prošire na susjednu Dansku u kojoj se polako, ali sigurno sprema ustanak. Kako bi ga spriječili, odlučuju smaknuti kralja Klaudija, no ne sami. U susjednu državu, u kojoj već imaju 'svog čovjeka', Polonija, šalju i izvjesnog špijuna koji pred Hamletom glumi Duh njegova oca, i 'otkriva' mu kako je Klaudijeva vlast posljedica - bratoubojstva, zbog čega Hamlet odluči ubiti strica - Klaudija.
Opasana prijetnja Sternborgovoj vladavini pojavljuje se u vidu informacije da je mlađi sin norveškog kralja, notorni alkoholičar princ Fortinbras, odlučio - prestati piti. Sternborga ga hitno poziva na dvor, gdje mu Fortinbras potvrđuje kako više ne konzumira alkohol jer mu je počeo "smetati u poslu", pa mu se - ne jednom - dogodilo da "spali pogrešno selo".
Nizom prilično neobičnih okolnosti, Fortinbras će otkriti da mu je otac zparavo mrtav, a kako i njega ne bi stigla ista sudbina izigravat će bezopasnog pijanca, kao što Hamlet glumi - luđaka. No, to ga neće spriječiti da Hamletu ponudi savezništvo u prevratu koji bi ih obojicu trebao dovesti na vlast. Hamlet će ponudu međutim odbiti, što će pak dovesti do dvoboja u kojem će ga smrtno ozlijediti Laer, da bi na samoj samrti prijestolje predao - Fortinbrasu...
To je tek dio radnje drame koja svojim kompleksnim mehanizmom i referiranjem na Shakespearea zapravo prokazuje mehanizme politike i zakulisne poteze političara koji pod svaku cijenu žele ostati na vlasti, a premda za to koristi i niz apsurdnih zapleta, uspjeva djelovati začuđujuće - realno.
Nije stoga naročito iznenađenje da je baš ovaj tekst za svoj redateljski debut u poprilično zreloj dobi, odabrao dramatolog i teoretičar Vjeran Zuppa, često spominjan i kao ideolog kulturne ine politike domaće ljevice. No, Zuppi za prvu režiju nije bio dovoljan samo tekst poljskog disidenta, pa je isti osuvremenio te mu još dopisao Prolog, Interludij i Epilog.
Zuppa je Fortinbrasa prvi putpostavio 2010. u Grožnjanu, u vrlo nejasnim produkcijskim okolnostima, budući su u toj dislociranoj predstavi igrali studenti ADU, na kojoj je i sam profesor, ali ne na odsjeku glume, niti na onom režije. Zbog studentske podjele, Zuppa je i dodatno intervenirao u tekst pa je tako Fortinbrasov stariji brat postao njegova - starija sestra.
O tome sam Zuppa kaže slijedeće:
Lik Mortinbrasa, Fortinbrasovoga brata u “tragikomediji” J. Glowackoga, najprije sam – a za potrebe grožnjanske izvedbe – zamijenio likom njegove sestre Mortebelle, jer sam tada u glumačkoj ekipi imao za tu ulogu bolju žensku nego li mušku podjelu. Mušku, zapravo, nisam niti imao. Sada, u ovoj izvedbi, zadržao sam to rješenje ZATO JER sam postao sasvim siguran da osnos brata i sestre, tj. Fortinbrasa i Mortebelle, unosi u dramaturgiju vrijednost kojom komad samo dobiva.
Lik Yorike uveo sam u komad, napisao ga u opsežnijem obliku već za grožnjansku izvedbu, ali sam ga u reduciranom zadržao i u ovoj, ZATO JER smatra da komadu treba neka vrsta brehtijanskoga komentatota. Puno je u Glowackijevome komadu važnog, ali sitnog veziva kojim se on veže uz likove i sadržaje iz “Hamleta”. Tu neko, na primjer, srednjoškolsko poznavanje ili sjećanje na Shakespearea, slabo pomaže. Osim toga, kako sam Yoriku smislio kao banbračnu kći koja svog oca Yorika nikada nije upoznala, tako je više nisam imao snage napustiti, ni zapustiti.
Lik Anđela Pozornice vanbračni je plod onog grčkog, tragičkog, svemoćnog Deusa ec machina. To je anđeo koji ne može stvari rješavati kao On, ali njegova je briga za Teatar trajna. i posebna je, jer je “patafizička”. No, napisao sam taj lik, uveo sam ga u komad ZATO JER sam, prvenstveno, želio da bude pri ruci Yoriki i njezinoj “dramskoj funkciji”.
Pojava Mortebelle na kraju komada – umjesto Fortinbrasa, koji, u izvorniku, svojim govorom zaključuje ovaj Glowakijev komad – pojava je koju sam smislio ZATO JER sam htio da komad nema točke, nego da poput nedovršene rečenice o okrutnosti političke dobrote ima svoje “tri točkice”…
Bilo kako bilo, nakon dvije grožnjanske izvedbe i podulje pauze, Fortinbras u Zuppinoj režiji i dramaturgiji, sa identičnom podjelom, postaje - premijera kazališta Kerempuh.
