Milena Marković jedna je od najistaknutijih autorica mlađe generacije srpskih dramatičara. Već njena diplomska drama Paviljoni doživjela je uprizorenje u nekoliko europskih kazališta nakon praizvedbe u JDP-u, a drama Šine, nagrađena Sterijinom nagradom za najbolji tekst, praizvedena je u bečkom m.b.h teatru u režiji Zijaha Sokolovića da bi tek nakon toga bila izvedena u domovini, također u JDP-u. No, specijalnu Sterijinu nagradu autorici je donijela sljedeća postava 'Šina', ona iz poljskog Poznana, a nakon toga je uslijedilo gostovanje JDP-ovih 'Šina' širom regije i Europe, gdje ih je kao dio ciklusa Europskog kazališta zagrebačka publika mogla vidjeti u ZeKaeMu.
Drama 'Brod za lutke' četvrti je autoričin tekst, koji kroz propitivanje i ironiziranje žanra bajke traži modernu junakinju – tko je ona? Autorica kaže: Nema božanskog u bajkama, samo čudesnog. Nekad čak ne pobede oni koji su na početku dobro pozicionirani, nego oni koji imaju čudo. Zato je u ovoj drami jedna umetnica. Ona poseduje čudo u sebi. Osim toga što je čudo, ona je čudovište.
Njena glavna junakinja prošetat će brojnim poznatim pričama zapadne civilizacije – od Snjeguljice, preko Zlatokose, Palčice i Alice do Ivice i Marice, a svoj put odrastanja od djevojčice do žene završiti kao Vještica iz spomenute bajke o djeci kojoj je zla maćeha namijenila tužnu sudbinu. Za sve one koji se ne sjećaju kraja te bajke, podsjećamo samo da, za razliku od Ivice i Marice, Vještica nije dobro prošla, pa će tako i junakinja ‘Broda za lutke’ tu svoj put završiti.
Predstavu je režirala Ana Tomović, također jedna od istaknutih redateljica mlađe generacije, dok glazbu za predstavu potpisuje njen kolega redatelj, filmski doduše, i ovdje na domaćem terenu poznatiji kao glazbenik – Darko Rundek.
