Da je Čehov rođen u malo bogatijoj obitelji, svijet možda nikad ne bi ugledao njegove tekstove. Možda zvuči suludo, no činjenica je da je mladi Čehov počeo pisati tako što je tijekom studija bio prisiljen zarađivati kako bi uzdržavao sebe i svoju obitelj – otac mu je nekoliko godina ranije skoro završio u zatvoru, tj. u dužničkom ropstvu, a Čehov je i prije upisa na studij medicine, dok je još živio u rodnom gradu Taganrogu (rođen je 29.1.1860.) obitelji u Moskvu slao novac koji je zarađivao obavljajući različite poslove. Cijeli život bio je liječnik, a pisao je zapravo usput.
Iako je najpoznatiji kao dramatičar, kritičari njegovim najvećim literarnim uspjehom smatraju Čehovljeve pripovijetke, dok se kazalištem gotovo prestao baviti nakon neuspjeha ‘Galeba’ u Sankt Petersburgu 1896. Međutim, tekst se unatoč poraznim kritikama toliko svidio Nemiroviču-Dančenku da ga je preporučioStanislavskom, a ostalo je, kako kažu, legenda. Svi ostali veliki Čehovljevi tekstovi praizvedeni su upravo u MHAT-u, a tamo je upoznao i suprugu, glumicu Olgu Knipper.
Tri sestre, nastale 1901., komad su u kojem se vide sve odlike Čehova: inzistiranje na pauzama i neizgovorenom, likovi koji vode dijalog, ali zapravo ne slušaju jedni druge, čežnja za neostvarivim, spas u radu – jedna od najpoznatijih rečenica, ‘Treba raditi!’, potječe upravo iz ovog komada.
Tri sestre započinju u kući Prozorovih gdje se Olga prisjeća oca koji je umro točno prije godinu dana. Otac, general, odveo je prije mnogo godina svoje tri kćeri i sina iz Moskve u provinciju, i jedino što poznaju je život u toj kući gdje navraćaju vojnici. Nakon smrti oca nije se puno toga promijenilo. Olga radi u školi, Maša nesretno udana za lokalnog učitelja, a najmlađa sestra Irina tek treba odlučiti što će sa svojim životom. Brat Andrej perspektivni je mladi znanstvenik, čija sudbina će se međutim potpuno promijeniti već početkom drugog čina gdje ga nalazimo oženjenog za lokalnu djevojku Nataliju Ivanovnu.
Vremenski razmak između dva čina je velik, oni već imaju dijete, a Natalija Ivanovna je istovremeno u ljubavnoj vezi s Protopopovim, Andrejevim nadređenim, kojeg doduše nikad ne vidimo na sceni. Maša, nezadovoljna vlastitim brakom započine vezu s Veršininim, jednim od vojnika koji ih neprestano posjećuje i čija depresivna supruga stalno pikušava počiniti samoubojstvo.
U trećem činu Andrej podiže hipoteku na kuću kako bi otplatio svoje kockarske dugove, Irina pristaje udati se za Tusenbacha, jer joj starija sestra Olga govori kako je to njena ženska dužnost, a Andrejeva žena preuzima kućanstvo, naređujući sestrama da se presele u jednu sobu što njih izuzetno živcira.
Četvrti, posljednji čin donosi dvoboj između Saljonija i Tusenbacha, koji su obojica zaljubljeni u Irinu, u kojem Tusenbach pogiba. Vojnici se spremaju na odlazak, s njima odlazi i Veršinin koji se pozdravlja s Mašom. Maša se vraća suprugu, Olga je postala upraviteljica škole, Irina se zaposlila, a Andrej zapeo u nesretnom braku… I dok Irina i Olga zaključuju da treba raditi, shvaćamo da je Moskva o kojoj stalno govore, ostala nedostižan san.