Sans je plesna predstava koja je hrvatsku premijeru imala na 9.festivalu plesa i neverbalnoga kazališta u Sanvinčentu, a koreografkinja Martine Pisani (koja trenutno surađuje sa Zagrebačkim plesnim ansablom), više ju je puta postavljala u rodnoj Francuskoj i do sada s njom imala preko sto izvedbi diljem svijeta, uključujući i gostovanje na čuvenom Edinburgh Fringe Festivalu 2005. godine
Sans na francuskom znači bez, takav je i koncept predstave troje izvođača na sceni bez scenografije i rekvizita, bez glazbe i naizgled bez određene koreografije. Sama autorica o predstavi se izjašnjava: ' Sans se jednostavno temelji na nazočnosti plesača na praznoj i nijemoj pozornici. Usredotočavajući se na načine prijelaza, ova se predstava poigrava pojmovima naglih promjena. Prelaženjem iz jedne situacije u drugu, nakupljanjem proturječnih raspoloženja, osjećaja i pokreta, možda je to stvaranje slijeda naglih promjena…
Ono što tražimo jest način « postojanja » u izvedbenom prostoru u kojoj su izvođači suočeni s publikom, kad je zaigranost poželjnija od psihologije ili teatralnosti.
Koliko je istinito, a koliko je lažno ? Koliko je prirodno, a koliko gluma ?'
Martine Pisani plesačku karijeru započela je 1980-ih, sudjelovala je u radionicama i tečajevima Davida Gordona i Yvone Rainer poznatim koreografima američkog eksperimentalnog plesnoga vala iz šesdestih, a kasnije uči od Odille Duboc.
Od 1987. trenira Tai Chi s Pierreom Lapébieom. Nekoliko je godina plesala u grupi Dunes s Madeleine Chiche i Bernardom Misrac te u različitim plesnim skupinama a prije nekoliko godina počela se baviti plesnom pedagogijom.
1992.godine osnovala je vlastitu La compagnie du solitaire za koju je koreografirala plesne predstave: Fragments tirés du sommeil (1992), U-Nighted (1993), Le grand combat (1993), L' ou nous sommes (1995), L'air d'aller (1998), Sans (2000), Ce que je regarde me regarde (2001), Slow down (2002), Sans (2005), Bande à Part (2007).
