Login za korisnike

Dundo Maroje (Gavella)

Dundo Maroje iz Rima stiže u Gavellu, dovodeći sa sobom i redatelja Talijana – Marca Sciaccalugu.

***

Ono što je Englezima «biti ili ne biti», u slavnom monologu još slavnijeg Hamleta, Hrvatima su zasigurno «ljudi nahvao i ljudi nazbilj». Zato i nije neobično da je Dundo Maroje komad koji se gotovo stalno nalazi na repertoaru hrvatskih kazališta, a prolog Dugog Nosa jedan od najzahvalnijih glumačkih izazova domaće dramske literature (a posljedično i nezaobilazna referenca u biografiji). Iako glumačkih izazova u dotičnoj komediji ne manjka – od izjelice Pometa do raskalašenog sina Mara, svi Držićevi likovi dobra su podloga za briljantne glumačke kreacije.

Priča je, vjerujemo, dobro poznata: radnja je smještena u Rim, gdje boravi mladi Dubrovčanin Maro trošeći novac na zabavu i lagodan život. Njegov otac dundo Maroje stiže u Rim kako bi urazumio mladića i vratio ga na pravi put, a kroz Rim Marin Držić zapravo priča priču o Dubrovniku. Maru pomaže, ili odmaže, kako se uzme, sluga Pomet, čija veza s Petrunjelom čini drugu, ali zato ne i manje važnu liniju teksta. Ova komedija, kao uostalom i druga Držićeva djela, nalazi svoje uzore u talijanskoj renesansnoj komediji koja je, opet, često slijedila antičke predloške. A da je već zloupotrebljeni nešto kasniji pisac William Shakespeare mogao čitati hrvatski, sigurno bi se neka prerada Držića našla u njegovu opusu.

Osim što je izazov za glumce, kanonski pisac svakako je i izazov za redatelja. Držić je svoje tekstove uglavnom postavljao sam, s nekolicinom prijatelja koji bi se okupljali u glumačkim družinama pod raznim imenima, od kojih je svakako najpoznatija Njarnjasi, a virus kazališta uhvatio je još za vremena studija u Sieni, gdje je čak i bio kažnjen zbog izvođenja predstave usprokos zabrani. Zabrane i kazne pratile su i ostatak Držićeva života – zbog političkog djelovanja često je proganjan, a urotnička pisma, pronađena 1938., u kojima poziva na rušenje tadašnje vlasti u Dubrovniku, i danas su predmet istraživanja i rasprave.

Dundo je posljednji put u Zagrebu postavljen 2007. godine i to na sceni HNK Zagreb u režiji Ozrena Prohića, dok ovu najnoviju Gavellinu produkciju potpisuje gost iz Italije Marco Sciaccaluga, koji je na istoj pozornici debitirao Tartuffom, a nakon što ga je Splitsko ljeto 'uvezlo' da režira Fedru.

autorski tim
Gordana Bakić Vlahovglavni slikar
Kazimira Kirigjijaasistent redatelja
Guido Fioratoscenograf
Studio Cuculićvizualni identitet predstave
Vanja Cuculićvizualni identitet predstave
Sandra Vitaljićfotografije
Zjena Glamočaninasistent kostimografa
Damir Medvešekglavni slikar
Marco Sciaccalugaredatelj
Andrea Gladšaptač
Ana Dulčićinspicijent
Irena Čurikprevoditelj na probama
Đurđa Škavićjezični savjetnik
Tomislav Rališsuradnik za scenski govor
Marita Ćopokostimograf
Zdravko Stolnikoblikovatelj svjetla

izvođači
Amar BukvićMaro Marojev
Damir KlarićKapetan (barižeo)
Dijana VidušinLaura (Mande Krkarka), kurtizana
Dragoljub LazarovGulisav, Hrvat
Đorđe KukuljicaVlaho
Enes VejzovićSadi, Židov (Žudio)
Franjo DijakPomet Trpeza, sluga Ugov
Hrvoje KlobučarDživo, prvi bratučed Perin
Ivana RoščićPera, na mušku obučena zaručnica Marova
Ivica Begovićžbir i nosač
Jakov Klarićžbir i nosač
Janko RakošNiko
Marino MatotaMazija, listonoša
Nataša JanjićPetrunjela, djevojka Laurina
Ozren GrabarićBokčilo tovijenar, sluga Dunda Maroja
Siniša RužićDživulin Lopuđanin
Slavica KneževićBaba, Perina
Sven MedvešekUgo Tudešak
Sven ŠestakPopiva, sluga Marov
Žarko SavićDundo Maroje
Željko Begovićžbir i nosač
Živko AnočićPijero
Zoran GogićTripčeta iz Kotora

Odgovori