Mit o Fedri do suvremenosti je stigao posredstvom velikana antičke književnosti – Seneke u istomenom tekstu, te Euripida u Hipolitu. Potonje je djelo pak, kao ishodište svoje Fedre, naveo Jean Racine.
Krajem prošlog stoljeća dramaturgija krvi i sperme daje povijesti književnosti još jednu verziju Fedre – tekst Fedrina ljubav britanske autorice Sarah Kane. Iako hit u svijetu, na domaćoj se sceni susrela s pogolemim, kad ju je na vlastiti repertoar pokušalo staviti kazalište Gavella.
Anja Šovagović Despot odbila je igrati ulogu Fedre, a zašto je to učinila, jasno je iz njezinog prepričavanja drame u knjizi joj Divlja sloboda: Hipolit masturbira. Svrši u čarapu. Dođe Fedra da mu popuši. Ono sperme što nije progutala razmaže si po glavi. (…) Dođe svećenik. Popuši Hipolitu. Isto si razmaže spermu po glavi.(…) Dođe Tezej. Odreže Hipolitu pimpek.(…) Lešinar pojede Hipolitu crijeva (nije mu pušio). Nakon Anje Šovagović Despot, ulogu Fedre odbile su još dvije glumice.
Suprotno njima, doduše, s povećom vremenskom distancom - ulogu Fedre odlučila je prihvatiti Nina Violić u režiji Božidara Violića, i predstavi ZeKaeMa, a koji je najavljuje ovako:
Za odsustva muža Tezeja, njegova mlada žena Fedra pokazuje sklonost prema posinku Hipolitu. Kad je odbije, ona ga pred mužem optuži za napastvovanje. Tezej protjera sina kojeg rastrgaju divlji konji.
Verzija Sarah Kane drugačija je od one iz klasične mitologije. Njezin junak je dekadentni Princ, depresivan unatoč ljubavi koju mu nude maćeha i polusestra. Pred njihovom nemogućnosti da ga spase, on odlučuje pobjeći od hipokrizije svijeta.