Edward Albee iliti Edward Franklin Albee III (12.03.1928.) jedan je od najvećih (ne samo živućih) američkih dramatičara, a najpoznatiji je po dramama The Zoo Story (1958), Tko se boji Virginie Woolf? (1962), A Delicate Balance (1966) i Tri visoke žene (1994).
Njegovi radni radovi nastali su pod snažnim su utjecajem kazališta apsurda, odnosno autora kao što su Jean Genet, Samuel Beckett i Eugène Ionesco, no i svi kasniji svojevrsni su eksperiment, pa mu stoga kritika pripisuje zasluge za preoblikovanje suvremenog američkog kazališta.
Albee je čak trostruki dobitnik Pulitzerove nagrade za dramu (A Delicate Balance, Seascape, Tri visoke žene), dok mu je četvrta (za dramu The Goat, or Who is Sylvia) izmakla, kažu kroničari, samo zbog straha žirija nagrade od posvemašnjeg skandala, a moguće je da su isti razlozi (a ne pitanje autorskih prava) nagnali i HNK Zadar da u službenoj najavi potpuno zataji da predstava I to je ljubav nastaje upravo prema tom tekstu.
Naime, The Goat, or Who is Sylvia (2002), priča je o oženjenom, sredovječnom arhitektu, čiji se život raspadne kad se zaljubi u - kozu. Tekst istražuje stvarne granice suvremenog liberalizma i izaziva publiku da preispita vlastita stavove o moralu i tabuima poput nevjere, homoseksualnosti, incesta, te naravno - zoofilije.
Tekst je prepun igara riječima i gramatičkih prepirki, a koje se zbivaju usred katastrofe i svađa između likova, a na tom je tragu i podnaslov drame - bilješke usuret definici tragedije. Naime, riječ tragedija dolazi od starogrčkog izraza za kozju pjesmu.
Samo naslov drame referira se na pjesmu Who is Sylvia iz Shakespeareove komedije Dva mladića iz Verone, a čijoj je popularnosti doprinjela i uglazbljena verzija iz pera Franza Schuberta.
Kad se The Goat 2002. pojavila izazvala je prvo zgražanje, a potom postigla popriličan uspjeh doživjevši 309 izvedbi na Broadwayu, te potom brojne druge incenacije, u ključujući i onu na londonskom West Endu. U izvornoj, brodvejskoj postavi glavne uloge igrali su Bill Pullman i Mercedes Ruehl, a potom su ih zamijenili Sally Field i Bill Irwin.
Originalna podjela bila je nominirana za Drama Desk nagradu, a Mercedes Ruhel i za Tony, no obje je nagrade na kraju osvojio 'samo' - tekst.
Na daske zadarskog HNK, isti međutim stiže u adaptaciji Andrije Seifrieda i režiji Tomislava Pavkovića, dok su uloge povjerene Jasni Ančić, Mirku Šataliću, Zlatku Košti i Vinku Radovčiću.