Nakon dugogodišnjeg hiberniranja vlastitim izborom, Borut Šepatović i njegov Montažstroj uz puno su se medijske galame vratili na domaće pozornice i posve udomaćili u mainstreamu, točnije na sceni Zagrebačkog kazališta mladih. Ista nakon Generacije 91-95 i Vatrotehne, udomljuje već treći Šeparovićev uzastopni projekt - Mauzer.
Mauzer je, kaže službena najava, inspiriran Grobnicom za Borisa Davidoviča Danila Kiša i Mauzerom Heinera Müllera, a trebao bi progovoriti o konstrukciji i dekonstrukciji biografija revolucionara i njihovoj sudbini, te biti putovanje kroz posljednjih dvadeset godina hrvatske povijesti.
Kazališni posjetitelji postat će istraživači uz moderatorski tim od četvero glumaca, a njihov je zadatak sudjelovati u kolektivnom uspostavljanju nepoznate biografije. Pozornica većim dijelom ostaje potpuno prazna tako da imaginacija svakog sudionika postaje ključna za interpretaciju priče.
Grobnica za Borisa Davidoviča zbirka je sedam kratkih priča Danila Kiša iz 1976. utemeljenih na povijesnim događajima, a koje se bave političkim prevarama, izdajom i ubojstvima u Istočnoj Europi tijekom druge polovice 20. stoljeća, osim pripovjetke 'Psi i knjige', a koja se zbiva u Franacuskoj u 14. stoljeću. Nekolicina priča ima forme fikcionalnih biografija likova čije se sudbine isprepliću sa stvarnim povijesnim ličnostima...
Müllerov Mauser, nastao je pak 1970. ali je objavljen tek 1976. i vrhunac je autorova bavljenja Brechtovim Lehrstücke, a kao i Brechtov Die Massnahme (koji istovremeno eksploatira i kritizira) bio je zabranjen u Istočnoj Njemačkoj. Tekst se bavi revolucionarnim nasiljem i terorom u razdoblju građanskog rata i ratne uspostave komunizma u Rusiji, a kritičari ga vole nazivati i 'revolucionarnom kritikom individualizma'.
Mauzer je već neko vrijeme opet 'u modi', pa su se njime bavili brojni kazalištarci - od Meg Stuart do Matthiasa Langhoffa i Franka Castorfa.
