Login za korisnike

Šišmiš

O tome da treba paziti kome se zamjerate, s kim pijete i s kim plešete, te kako na koncu za sve uvijek možete okriviti – šampanjac, uz zvuke Straussa mlađeg – u HNK Zagreb.

***

Johann Baptist Strauss (25.10. 1825 – 3.6.1899) poznat i kao Johann Strauss II, Strauss mlađi, Sin, ponekad i Schani ili za prijatelje – Jean, najstariji je od trojice sinova Johanna Baptista Straussa – starijeg.

Ako vas je već ovaj početak zbunio, znajte da niste jedini. No, dva Straussa ipak je moguće razlikovati, između ostalog i tako da zapmtite kako je otac upamćen kao otac valcera, dok je sinu pripala titula – kralja (Na lijepom plavom DunavuKaiser-Walzer...) iste glazbene forme.

No i prije raspodjele titula, Strauss stariji nije želio da mu se prvorođenac bavi glazbom, zbog čega su se višekratno sukobljavali, i na radost svih idućih generacija konzumenata glazbe – glazbeno nadmetali.

Jean je tako skladao više od 500 valzera, polki i kvadrilja, nekolicinu opereta i balet, no samo je jedno od njegovih djela zavrijedilo nepodijeljene laude kako suvremenika tako i svih potonjih konzumenata. Riječ je o opereti Šišmiš kojoj su se među inima divili Liszt, Wagner, Brahms i Mahler, od kojih je potonji tvrdio kako je riječ o "najboljoj komičnoj operi".

Šišmiš ili u izvorniku Die Fledermaus, treće je glazbeno-scensko djelo Straussa mlađeg, premijerno izvedeno 1874., u prilično nepovoljnim društvenim okolnostima - nakon sloma burze. U toj je atmosferi  predstava u kojoj svi likovi žele na zabavu kojom teku potoci šampanjca,  posve lako mogla i neslavno propasti.

Naime, kako navode kroničari: u prosincu 1872. prosječna potrošnja šampanjca u uglednom gradskom restoranu iznosila je 40 boca po večeri, a godinu dana poslije - samo dvije. Možda je, stoga, uspjehu Šišmiša pripomogla i činjenica da na koncu brojnih peripetija njegovi likovi jednoglasno zaključuju da je za sve kriv baš - šampanjac.

Proces nastanka libreta koji uključuje nebrojene zaplete, spletke i zamjene identiteta, kompliciran je koliko i libreto sam, a utemeljen je na dva izvora: farsi Zatvor (Das Gefängnis ) njemačkog pisca Juliusa Rodericha Benedixa i francuskom vodvilju Le réveillon, Offenbachova libretističkog dvojca Henri MeilhacLudovic Halévy. Ta je dva predloška u – treći, spojio Karl Haffner, no rezultat nije zadovoljio, pa je konačnu ponudu da napiše libreto dobio Richard Géene. Ovaj je tvrdio da je iznova preveo i prilagodio Le réveillon, te da je rezultat u potpunosti njegovo autorsko djelo, no ipak je  pristao da Haffner bude potpisan kao ko-autor.

Radnja je pak, u najkraćim crtama ovakva:

Grof Eisenstein osuđen je na osam dana zatvora zbog vrijeđanja službene osobe, za što je dijelom kriv i njego nekompetentni odvjetnik, dr. Blind. Eisenstein pak odlučuje da će u zatvor nakon plesa kod grofa Orlovskog, što međutim zataji vlastitoj supruzi. I dok Eisenstein na plesu, supruzi u posjet dolazi udavarč Alfred, kojeg uskoro policija odvodi u zatvor misleći da je upravo on – grof.

No, ples na koji Eisenstein ide zapravo je zamka dr. Falkea, kojom se u dogovoru s princom Orlovskim osvećuje grofu za prošlogodišnji incident nakon maskembal, a na kojem je ovaj bio obučen u – šišmiša... Kad se konačno cijelo to komplicirano klupko rasplete, svi će jednoglasno zaključiti da je krivac šampanjac, ali će Eisenstein svejedno morati u zatvor.

Šišmiš je u Zagrebu posljednji put premijerno izveden 2007. godine u produkciji kazališta Komedija i režiji Damira Lončara , dok ga na scenu HNK postavlja – Krešimir Dolenčić

autorski tim
Johann Strauss ml.skladatelj
Vladan Švacovprevoditelj
Nina Cossettozborovođa
Vesna Kolarecasistent oblikovanja svjetla
Marino Frankolaasistent oblikovanja svjetla
Valentina Turcukoreograf
Michael Helmrathdirigent
Richard Genéelibreto
Karl Haffnerlibreto
Ludovic Halévylibreto
Henri Meilhaclibreto
Miljenko Bengezoblikovatelj svjetla
Ana Savić Gecankostimograf
Dinka JeričevićDinka Jeričevićscenograf
Krešimir Dolenčićredatelj
Deni Šesnićoblikovatelj svjetla


Odgovori