Login za korisnike

Adagio

Četiri žene i jedan muškarac u polaganom tempu rastvaraju koloplet kompliciranih međusobnih odnosa. Tekst Lade Kaštelan režirala je Marina Petković Liker, a predstava je nastala u suradnji HNK Zagreb i Hrvatskog doma u Vukovaru.

***

Dramski svjetovi Lade Kaštelan često se vrte oko žena i njihovih problema pa tako nije čudno da je i u ovoj drami, jednoj od prvih koje je autorica napisala, za domaće, a zapravo i šire od toga, dramsko pismo prisutna neuobičajena situacija -  priča se vrti oko četiri žene, odnosa majki i kćeri, a povezuje ih (samo) jedan muškarac. On je ljubavnik jedne majke, bivši muž druge, koji s njihovim kćerima ne uspijeva uspostaviti nikakav odnos. I dok jedan odnos majke i kćeri završava rastankom, a drugi konačnim razumijevanjem, on je u njihovim životima očiti višak, koji svoje mjesto neće uspjeti pronaći.

No, vratimo se malo na početak, koji de odvija samo dan ranije: drama se otvara telefonskim pozivom koji Mira, Zorina kći, upućuje majčinim prijateljima u inozemstvu. Mira planira otići u London, a majku uopće ne želi obavijestiti o tome. Zamjera mami što joj laže o vezi s Ivom, majčinim urednikom. Zora je sveučilišna profesorica, samohrana majka koja je cijeli život posvetila karijeri i kćeri, a nova joj se veza obija o glavu – njena neovisna i svojeglava kći odlučila je da je to zadnji čavao u lijesu odnosu koji je guši te želi u Londonu započeti novi život.

Njen je interes za majčinu vezu, međutim, daleko od nezainteresiranog – Mira je tog dana pristupila Vesni, Ivinoj sad već bivšoj ženi kako bi se raspitala za Ivu, čime je Vesni otvorila mogućnost da i sama propita odnos sa svojom kćeri, Majom, koja joj se upravo  tom trenutku useljava na nekoliko dana. Kao što će ispasti kasnije, njihov je odnos također opterećen Ivinim ulaskom u majčin život – Maja je kad se Ivo uselio isto pobjegla od majke, samo u nešto drukčiji život od onog koji započinje Mira – u brak i ulogu domaćice koju nije željela, i koji rezultira trudnoćom koju također ne želi.

Ivo bezuspješno pokušava popraviti odnose koji se raspadaju – s bivšom ženom, odnose između Mire i Zore, jer od Vesne saznaje da Mira planira pobjeći te se pojavljuje pred vratima Zorinog stana neposredno prije Mirinog odlaska na aerodrom. Miru pokušava nagovoriti na razgovor s majkom, no ona i dalje odbija, te majku tek s aerodroma obavještava o svom odlasku, na što shrvana Zora odlučuje otići za njom u London i pokušati popraviti stvari, u zadnjoj sceni potpuno isključivši Ivu iz svojih daljnjih planova, jer je shvatila da joj je kći ipak najvažnija, kao što nakon niza godina i Maja shvaća da je upravo ona najvažnija u životu svoje majke te prihvaća trudnoću i potencijal odnosa sa svojom vlastitom  kćeri...

Redateljica Marina Petković Liker odlučila se za pristup miješanja vremensko - prostornih  i izvedbenih planova, u kojem se odnosi ne razvijaju samo unutar scena u dvoje koje je zamislila autorica, već likovi 'prisluškuju' i sudjeluju poput duhova u svim događanjima – odobravajući, pružajući ili uskraćujući podršku, otvarajaući nove situacije i razmišljajući o paralelama s vlastitim životima. Prema kraju predstave, njihovo se sudjelovanje smanjuje, kako bi likovi (ipak) odluke mogli donijeti neopterećeni mišljenjima ostalih, preuzevši konačno odgovornost za vlastite živote.

autorski tim
Ivan Dobranscenograf
Marina Petković Likerredatelj
Lada Kaštelantekst
Frano Đurovićskladatelj
Aleksandar Sale Čavlekoblikovanje svjetla
Sonja Pregradscenski pokret
Doris Kristićkostimograf

izvođači
Katja ZubčićZora
Mirela VidekMira
Olga PakalovićMaja
Vlasta RamljakVesna
Zijad GračićIvo

Odgovori