Naime, kako lijepo stoji u Pravilniku o statusu, ustrojstvu i financiranju Splitskog ljeta (NN 64/94), (članak 13.):
Obavljanje organizacijskih, administrativno-stručnih, financijskih, tehničkih i drugih poslova u svezi s radom, djelovanjem i organiziranjem Festivala povjerava se Hrvatskom narodnom kazalištu Split.
No, u nastavku istog članka piše i ovo:
Ministarstvo kulture i prosvjete i osnivač Festivala. te Hrvatsko narodno kazalište Split, medusobna prava i obveze uređuju posebnim ugovorom.
Spomenuti 'posebni ugovor', međutim, ne postoji ili barem u HNK Split tvrde da za njega ne znaju, a njegovo nepostojanje punih 16 godina nitko nije primjetio između ostalog i zato jer su ravnatelj Splitskog ljeta i intendant kazališta uvijek bili - jedna te ista osoba.
Sada su se stvari drastično promijenile, pa će se zaposlenici HNK Split barem idućih nekoliko tjedana provesti između čekića i nakovnja, odnosno između eksponenata dviju različitih politika – 'Kerumova' Duška Mucala i 'Biškupićeva' Nikše Bareze.
Naime, v.d. ravnatelja HNK Split najkasnije do 6. studenog mora raspisati natječaj za novog intendanta. Ukoliko i na tom natječaju bude izabran kandidat koji ministru ne bude po volji – dvovlašće u Splitu nastavit će se po svoj prilici barem do kraja sezone i to zato jer Ministarstvo u više od godinu dana koliko su se u Splitu gomilale razne dubioze - nije poduzelo ništa konkretno.
Samo deset dana prije objavljivanja odluke o imenovanju, ministar Biškupić dao je intervju splitskom tjedniku Vrime, u kojem među inim kaže:
Dok je imenovanje intendanta u nadležnosti Grada, umjetničkog ravnatelja Splitskog ljeta imenuje ministar kulture. Naglašavam kako je iznimno važno da se dogodi sinergija – najčešće je to bila ista osoba, ali ne mora biti tako. U svakom slučaju, kad se bude odlučivalo oko imenovanja umjetničkog ravnatelja morat će se razgovarati sa v.d. intendantom jer je važno osigurati punu suradnju HNK Split i Splitskog ljeta.
Na stranu to što po Pravilniku ne postoji funkcija umjetničkog ravnatelja Splitskog ljeta. Taj gaf uvijek se može 'pripisati' mediju koji je intervju objavio.
No, odustajanje od sinergije, očito je ministrov inat, pardon, odluka, koju je sam obrazložio željom za daljnjom međunarodnom afirmacijom i ugledom festivala, no 'zaboravio' je na neke čisto praktične stvari.
Tako se suprotno ministrovoj najavi sa v.d. intendanta 'nije razgovaralo', pa je on za imenovanje Bareze, kao i svi zaposlenici HNK Split saznao u utorak i to iz medija. Ili kako je Duško Mucalo izjavio Slobodnoj Dalmaciji:
Nikakvo službeno priopćenje nisam dobio, a kada ga dobijem, kazat ću vam svoj stav; vjerujem da će o tome imati što reći i splitsko Gradsko vijeće. Međutim, nije li u najmanju ruku čudno da se sada, nakon što je tridesetak godina intendant bio i ravnatelj Splitskog ljeta, to mijenja?
'Paralelna linija zapovijedanja' kreirana je Pravilnkom 1994. godine, vjerojatno kao još jedna moguća sinekura, jer zdrav razum nalaže da najveći organizacijsko-financijski projekt jednog teatra realizira baš njegova uprava, a ne netko drugi.
No, u trenutku kad je Pravilnik donesen očito nikome ni u Gradu ni u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije bilo čudno što se obvezuju financirati veliki dio troškova festivala, a da se istovremeno odriču svake ingerencije nad imenovanjem njegova vodstva
Odonda do danas okolnosti su se drastično promijenile, i posve je jasno da je Pravilnik van pameti te bi ga pod hitno staviti van snage, kao uostalom i pozamašan broj drugih zakonskih i podzakonskih akata koji reguliraju izvedbene umjetnosti kod nas.
U njemu se, primjerice nigdje ne spominje funkcija ravatelja/ravnateljice baletnog programa Splitskog ljeta, ali se zato (u članku 9.) spominje da su Ministar kulture, gradonačelnik i župan – časni, a ne operativni članovi Vijeća festivala. Tome uprkos, predsjednik Vijeća, već je godinama upravo – ministar.
Hoće li i kako dvovlašće zaživjeti u praksi, i hoće li Grad Split kao osnivač i teatra i festivala u ime prvog drugome postavljati klipove pod noge – tek će se vidjeti. No – mogućnosti za 'prepucavanje' na liniji Ministarstvo - Grad je beskraj. Primjerice, u članku 6. Pravilnika Splitskog ljeta stoji:
Sredstva za ostvarivanje Festivala osiguravaju se iz izvora utvrđenih člankom 5. ovoga pravilnika, prema kriterijima kako slijedi:
- iz državnog proračuna osiguravaju se sredstva za program Festivala od nacionalnog značenja,
- iz proračuna Županije splitsko-dalmatinske i proračuna grada Splita osiguravaju se sredstva za plaće i naknade za djelatnike koji rade na ostvarivanju programa Festivala, kao i za materijalne troškove ustanove koja obavlja poslove organiziranja i održavanja Festivala.
Što ako Grad, recimo, procijeni da su 'materijalni troškovi' i 'plaće' potrebni za realizaciju Barezina programa – preveliki?
E tu ministar 'u rukavu' ima članak 55. Zakona o kazalištima, a koji kaže:
Ministar kulture može posebnim pravilnikom urediti pitanja vezana uz status, ustrojstvo i financiranje kazališnih, glazbenih, glazbeno-scenskih festivala i drugih manifestacija koje svojim programima ostvaruju interes Republike Hrvatske na području kulture i međunarodne kulturne suradnje.
Ukratko – ministru je na raspolaganju mogućnost da Splitskom ljetu nametne bilo koju svoju odluku.
Primjerice, proteklih se godina uobičajilo da pojedini premijerni naslovi Splitskog ljeta u narednoj sezoni postanu integralni dio programa HNK Split, čime su – na dulje staze – znatno smanjivani ukupni troškovi programa i teatra i festivala.
Što ako sad uprava Splitskog ljeta ne bude voljna 'ustupiti' rečene programe HNK Split, pa se drame, opere i baleti budu postavljali za samo jednu do najviše četiri ljetne izvedbe?
Ili obrnuto – što ako ti premijerni naslovi ne budu odgovarali programu aktualne uprave teatra?
Ili - ako opseg programa Splitskog ljeta i vrijeme potrebno za njegovu realizaciju budu ometali redoviti rad HNK Split?
Na sva ta pitanja odgovora još nema. Sigurno je samo tko će sve to platiti.
Zna se – porezni obveznici.
