Sarajevsko Narodno pozorište donosi veselu priču o skorojeviću koji se na sve načine htio ugurati u aristokratske krugove (zvuči poznato, zar ne?). Njegovi nespretni pokušaji izazivali su salve smijeha među publikom u kojoj je sjedila tadašnja krema francuskog društva i sam kralj Luj XIV. Kako bi što više zabavili kralja koji je jako volio kazalište, Molière i skladatelj Jean Baptiste Lully redaju naizmjence ples, pjesmu i smijeh. Nastaje komedija-balet pisana u prozi, s uvodnim dijelom u stihovima.
U središtu priče nalazi se Jourdaine, kojeg je u originalnoj postavi igrao sam Molière, sredovječni i pomalo priglup građanin koji uživa u bogatstvu što ga je trgovinom stekao njegov otac. Naravno, bogatstvo mu nakon nekog vremena više nije bilo dovoljno, već je Jourdain poželio steći i plemićku titulu. Kako bi to što lakše ostvario, smatra da se prvo mora naučiti otmjenom, aristokratskom ponašanju. Stoga angažira učitelje mačevanja, plesa, glazbe i filozofije pred kojima se redom sramoti svojim neznanjem. Molière kroz duhovite scene s učiteljima vješto pokazuje kako novac ne može kupiti mudrost, niti manire. I dok su učitelji okretali očima, sam Jourdain je zadovoljno ustvrdio kako je prirodno pametan jer iako nije znao što je to, čitav je život sam od sebe govorio u prozi!
Jourdainovu ambiciju, ali i glupost, namirisao je osiromašeni grof Dorante, te je odlučio iskoristiti za svoje planove. Ulagujući se Jourdainu, laskajući mu i uvjeravajući ga da će njegovo ime prišapnuti kralju, Dorante nagovara Jourdaina da plati njegove nagomilane dugove.
Jourdain, uvjeren da mu pripada plemićki naslov, odlučuje do njega doći preko vlastite kćeri. Najlakši put do titule je udaja kćeri Lucille za plemića. Priča ne bi bila priča, da jadna Lucille već nije do ušiju zaljubljena u skromnog Cléontea. Na sreću, Cléonte je vrlo domišljat te glumi pred njenim ocem da je sin ni manje ni više nego turskog sultana. Jourdain je polaskan što se strani vladar interesira za ruku njegove kćeri, a stvar je riješena kad mu Cléonte objasni da će i sam Jourdaine, otac njegove nevjeste, postati plave krvi na posebnoj ceremoniji tijekom vjenčanja.
Predstavu je u Narodnom pozorištu režirao domaćoj publici poznati redatelj Larry Zappia, a zagrebački je gledatelji mogu vidjeti na 34. Danima satire.