Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Quarto ili folio – to je pitanje!

Quarto ili folio – to je pitanje!

Tko je prvi unio pomutnju u slagalicu koja se danas zove Bardov dramski opus ili kako su nastala izdanja na kojima se temelje sva istraživanja Shakespeareova djela.
Share on facebook
Share on twitter

Bez obzira na još i danas više ili manje aktualne kontroverze i zapravo cijeli spektar neodgovorenih pitanja koja se vežu uz postojeći opus avonskog renesansnog barda, jedna činjenica se ipak već dosta dugo uzima kao olakotna – Shakespearove drame tiskane su kao jedna cjelovita zbirka i u takvom obliku postoje od još davne 1623. godine. No kako su, ne ulazeći u problematiku oko autentičnih i apokrifnih, odnosno izgubljenih drama, dotične uopće završile u zajedničkoj zbirci? Tko ih je tamo stavio? I po kojem principu?

Neki bi rekli, srećom (i možda i ne bi bili daleko od istine), jer u vrijeme Shakespearovog djelovanja, rijetke su se drame smatrale podobnima ili uopće dovoljno kvalitetnima za tisak. Kao prvo, zbog toga što je tisak tada još uvijek bio relativno skupa djelatnost, a kao drugo, što djela koja su prikazivale glumačke trupe po teatrima nisu uvijek smatrana kvalitetnom književnošću – barem ne toliko kvalitetnom da se u njih ulože novčana sredstava potrebna za tiskanje.

Naravno, Shakespearov suvremenik te, svakako, i suparnik Ben Jonson, imao je drugačije mišljenje o vlastitom dramskom opusu, a i dovoljnu financijsku stabilnost da vlastite drame ukoriči te tiska njihovo izdanje, i to ni više ni manje, nego u godini Shakespearove smrti – 1616., a pod zajedničkim nazivom 'Workes'.

Punih sedam godina kasnije, dvojac pod imenom Heminges i Condell, što poučen Jonsonovim primjerom, što željom da konkurenciju stavi tamo gdje joj je mjesto, realizirao je svoj životni projekt.

Heminges i Condell? Poznato? Da? Ne? Pa, ako niste čuli, svakako ste trebali, jer je plodonosni rad ovog dvojca podosta pridonio Shakespearovom svjetskom književnom uspjehu. Zapravo, bez njega je i nezamisliv!

Članovi originalne Shakespearove trupe Lord Chamberlain's Men, i dobri poznavatelji kako gospodina Shakespearea osobno, tako i njegovog djela, obojica su glumila u mnogim njegovim produkcijama, s tim da je Heminges, inače trgovac po struci, bio i jedan voditelja trupe, barem odnosno njezinih financija.

Čini se da su Hemingesu i Condellu bili dostupni i originalni Shakespearovi rukopisi, zapisi s predstava, izmijenjeni tekstovi za izvedbu itd., jer to jedino objašnjava činjenicu da su bili sposobni po prvi puta izdati cjelovitu zbirku Shakesperovih djela, koje, s obzirom na uvjete rada ove kazališne trupe, često nije bilo lako sakupiti. No, njihov plan bio je zaravo mnogo obuhvatniji – trebalo je, osim sakupljanja svih mogućih tekstova, verzija i zapisa – pronaći one koje su bile originalno Shakespearove, nepromijenjene zahtjevima određene izvedbe.

Osim toga, ono što su imali bila su jeftina quarto izdanja bardovih drama – najčešće odvojeno tiskani tekstovi upitne kvalitete, jer su mnogi od njih doista objavljivani kao rekonstrukcije originalnog dramskog teksta i to često prema sjećanju (!) glumca iz trupe. Da bismo vam dočarali o kakvoj bitnoj razlici je riječ, najbolje je navesti primjer Hamletovog monologa iz jedog od dotičnih quarto izdanja:

To be, or not to be, I there's the point,
To die, to sleepe, is that all? I all;
No, to sleepe, to dreame, I mary there it goes,
For in that dreame of death, when wee awake,
And borne before an everlsating Judge...

Posla je, dakle, bilo mnogo. Loša quarto izdanja, trebalo je pretvoriti u dobar folio. A da dalje ne bi bilo zabune, folio je naziv koji potječe od latinskog foliuma, a označava list presavijen na pola, dakle, dva lista ili četiri stranice, i obično je bio poprilično velikih dimenzija, za razliku od quarto izdanja, koja su bila manja i svaki je list bio presavijen četiri puta, stvarajući tako osam stranica. Naravno da su folio izdanja bila i skuplja, često i oko 1 funtu, dok se quarto mogao nabaviti za tek nekoliko penija.

Čim je izašao, prvi je folio prodan u dovoljno primjeraka da se krene razmišljati o njegovom drugom izadnju, koji je izašao iz tiska 1632., pa zatim trećeg 1663, pa i četvrtog 1685. godine. Ukupno je tiskano oko 1000 folio primjeraka.

No, prvi je folio bio daleko od savršenstva, jer i dalje postoje nebrojene nelogičnosti u tekstovima, kao i oko izvora iz kojih se tekst uzimao, pa tako u njemu često i po nekoliko stranica zaredom nedostaje, postoji mnogo toga što upućuje na lošu reviziju tekstova za izvedbu, jer na nekim mjestima, npr. u drami Mnogo vike nizašto, umjesto imena likova stoje imena glumaca koji su igrali u jednoj od produkciji te drame.

Zatim, podjela na činove i scene je često nelogična ili je uopće nema, a imena likova su ponekad gotovo nečitljiva - kao onaj primjer iz Kralja Leara gdje je umjesto punog imena lika navedeno samo misteriozno Cor. koje može upućivati i na lik Cordelie i na lik Cornwalla, a što je najgore, po sadržaju teksta odgovara i jednom i drugom liku.

Osim toga, u prvom folio izdanju, nekih danas dokazano Shakespearovih drama uopće - nema!

Uz sve to, Heminges i Condell mnogim su dramama odlučili dati 'zvučnija' imena od onih originalnih, pa je tako tekst danas svima znan kao Henry VI, drugi dio, zapravo u izvorniku bio izvođen pod imenom – The First Part of Contention Betwix the Two Famous Houses of York and Lancaster, dok su druge, za koje su sumnjali da su nastale u suradnji Shakespearea i drugih autora jednostavno odlučili – izostaviti, što je u slučaju djela kao što je Cardenio, završilo pomnalo tragično jer je drama vrlo vjerojatno - trajno izgubljena.

No, bez obzira na sve gore navedene nedosljednosti po pitanju prvog folio izdanja, Heminges i Condell spasili su doista nevjerojatnu zbirku Shakespearovog stvaralaštva, često proučavajući više lošijih quarto izdanja u nadi spašavanja tek i nekoliko originalnih stihova iz Shakespeareovog osobnog pera, koji danas pri čitanju i izvođenju njegovih drama, čine nevjerojatnu, pa često čak i krucijalnu razliku.

Jesu li folio izdanja najkvaliteniji izvor za proučavanje iskonskog Shakespearovog stvaralaštva teško je reći, jer mala quarto izdanja još uvijek obiluju zanimljivim verzijama tekstova, izostavljenim stihovima, te mnogo bogatijim didaskalijama (s obzirom da su često bila namijenjena upravo za izvedbu), što još uvijek istodobno odmaže i pomaže šekspirolozima u njihovim istraživanjima.

Na kraju krajeva, još uvijek nije jasno je li folio izadnje Hamleta s 3570 stihova ono najdosljednije Shakespeareovoj drami. Ili je to možda prvi quarto s 2200 stihova? Ili drugi s njih čak 3800? Ili vam je draži primjer Kralja Leara koji u quarto izdanju posjeduje čitavu jednu scenu koja se u folio izdanju niti ne spominje! Problem je, čini se, dublji nego što se uopće može percipirati.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE