Naslovnica > VIJESTI > CROSSOVER > Interview: Željka Fabijanić

Interview: Željka Fabijanić

Tko je mlada dama koja će se uskoro moći pohvaliti prvom diplomom oblikovatelja svjetla u Hrvatskoj? I što zapravo radi? Na ta i druga pitanja odgovorila nam je povodom svoje skorašnje premijere, više nego prigodno nazvane, 'Priča o svjetlu'. U Maloj sceni
Share on facebook
Share on twitter

Jeste li se ikad zapitali kako zapravo izgleda posao oblikovatelja svjetla u kazalištu? Tko su ljudi koji se njime bave i kako se za taj posao uopće školuju?

Odgovor na posljednje od navedenih pitanja donedavno je, u Hrvatskoj, bio – nikako. No prije dvije godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu otvoren je MA studij dizajna (oblikovanja) svjetla, a upisala ga je tek jedna jedina studentica – Željka Fabijanić.

Sve one koji su pomislili kako je naša sugovornica u nekom srodstvu s proslavljenim arhitektom, scenografom i – oblikovateljem svjetla, Nenadom Fabijanićem, Željka će odmah razuvjeriti:

''Hahaha... nije mi u rodu, ali baš nedavno smo se upoznali jer u sklopu jednog kolegija radim 3D model HNK u programu za svjetlo, pa mi je zatrebala njegova pomoć.''

Željka je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna (smjer fotografija), te potom odstudirala trogodišnji BA program Filmskog i televizijskog snimanja, no umjesto iza kamere, po svoj će prilici svoj profesionalni put nastaviti uz svjetlo. Kao asistentica oblikovatelja svjetla dosad je surađivala na nizu predstava HNK Zagreb (Orfej, I konje ubijaju, zar ne?, Pepeljuga, Kraljevo, Dantonova smrt, Crux Dissimulata, Vragolasta djevojka), a kao samostalna autorica uz nekolicinu studentskih ispita na ADU, oblikovala je dosad svjetlo za multi-akademsku Čarobnu frulu i Elektru Ivana Plazibata (Teatar ITD, 2010.)

Njezina najnovija predstava, Priča o svjetlu, bit će ipak jako posebna, jer je u njoj glavni lik baš – svjetlo. A namjenjena je ni manje ni više nego djeci od 1,5 godine na više!

Teatar.hr: Dakle, ako smo dobro shvatili ti ćeš uskoro biti  prva domaća školovana oblikovateljica svjetla?

Željka Fabijanić: Hm da, u biti niti ja još ne znam kako će točno glasiti titula, ali biti ću prvi diplomirani light designer u Hrvatskoj.

Teatar.hr: Pa kako se to dogodilo? Svjetlo, mislimo?

ŽF: Sve je krenulo ovako: došao je kraj prvog djela studija (3.god. Filmskog i televizijskog snimanja na Akademiji Dramske Umjetnosti) te sam morala odlučiti koji smjer upisati za zadnje dvije godine (diplomski studij). Na zadnjoj godini snimanja je na Akademiju došao prof. Deni Šesnić, kod kojeg sam slušala predmet Uvod u scensko svjetlo, te nakon toga otišla na radionicu koja je bila u sklopu predmeta i ukratko to je bilo to. Kada sam ušla u kazalište i uvidjela čaroliju koja se može dobiti svjetlom zaljubila sam se...  :) Od tada se ne udaljavam iz kazališta.

Teatar.hr: Znači Deni je 'kriv' :)

ŽF: Haha... Možemo samo reći ovako - on me uveo u čaroliju kazališta (iz koje više ne znam izaći!)

Teatar.hr: No, prije toga svega upisala si smjer snimanja na ADU. Pretpostavljamo da si željela biti snimateljica? Ili te više zanimala fotografija?

ŽF: Na ADU sam došla ravno iz Primijenjene (smjer fotografski dizajn), ali na Akademiji me snimanje zainteresiralo više od fotografije. No, sve je to bilo ništa u usporedbi sa svjetlom. Za mene je svjetlo "šlag na torti", najdivniji element, može se bez njega, ali onda to nije to. Daje predstavi puninu, dramatičnost, naglašava situaciju, istakne sve ono što treba istaknuti, a sakrije ono što mora ostati sakriveno. Scena i glumac bez svjetla su za mene "goli".

Teatar.hr: ...a ponekad je svjetlo i jedina scenografija?

ŽF: Da, svjetlo je dovoljno jak elemenat pa samo po sebi može zamjenjivati tj. tvoriti scenografiju. Ali takvo što treba znati napraviti, i nije ni malo jednostavno.

Teatar.hr: Probaj našim čitateljima koji nisu profesionalno vezani za kazalište, objasniti što je uopće tvoj posao?

ŽF: Dizajner se za rad na predstavi mora pripremiti tako da prvo pročita tekst  i/ili druge materijale, u smislu knjige ili filma na kojem se priča temelji (oni su uvijek dobrodošli)... Nakon toga slijede probe pri kojima se sve treba  bilježiti u tekst, a najčešće režiser na probama još ubaci/izbaci neke dijelove itd. U dogovoru sa režiserom/scenografom/autorskim timom dizajner procjenjuje radi li se, da pojednostavim, realistični ili konceptualni dizajn, kakav će biti stil svjetla.

Dizajner crta (nekada ručno, danas na računalu)  plan svjetla po kojem radi na tehničkoj probi na kojoj električari fizički postave i usmjere rasvjetna tijela. Nakon toga dolazi najčešće dugačak i iscrpan dio, a to je slaganje brojeva svjetla (dakle za svaku scenu ili novonastalu situaciju potrebna promjena svjetla). Baš u tom dijelu procesa je najpotrebnija inspiracija, maštovitost, ideja... kako bi na kraju dobili rezultat kojim su svi članovi ekipe zadovoljni (što je ponekada teško uskladiti).

Od svega toga je najvažnija dobra suradnja između režisera i oblikovatelja svjetla kako bi se dobio dobar rezultat.

Teatar.hr: Koliko o toj suradnji učite na ADU? I kako uopće izgleda studij, s obzirom da si ti prva generacija tog programa?

ŽF: Studij je koncipiran tako da student puno vremena provodi asistirajući profesoru u kazališnim produkcijama, a u semestru odabere po dva glumačka/ režijska ispita za koja samostalno radi oblikovanje svjetla (naravno uz ostale uobičajene predmete). Najviše se bavimo svjetlom u kazalištu, a ako netko pokaže interes tu je i televizijska rasvjeta. A ona filmska ipak ostaje za studente snimanja.

S obzirom da sam prva generacija ovog smjera dosta stvari se osmišljava u toku, ali uglavnom što se mene tiče mislim da sve ide u dobrom smjeru. Profesori uvijek izađu u susret ako se nađem u nekim dilemama. Što se tiče suradnje režisera i nas dizajnera, to je vrlo individualno. Na takvim stvarima bi trebalo poraditi jer je bitno uspostaviti kvalitetan odnos u ekipi.

Teatar.hr: A što je sa suradnjom oblikovatelja svjetla i scenografa? U nas je česta praksa da su scenografi sami sebi oblikovatelji svjetla?

ŽF: I sa njima naravno treba naći zajednički jezik, jer su dio tima. Da, kod nas je česta pojava scenografa - oblikovatelja svjetla u jednom, ali mislim da za koju godinu to više neće biti slučaj. Za to se sada školujem ja i moji budući kolege. Šteta je što kod nas ne postoji studij za scenografiju.

Teatar.hr: Koliko ti je još ostalo do diplome?

ŽF: Do diplome je ostalo još nekoliko mjeseci. Trebam odslušati još zadnji semestar, položiti ispite i valjda u 9. mj. ide diplomski. Brzo je prošlo. Jedina sam studentica na smjeru. Na početku mi to baš i nije bilo drago, ali ubrzo sam se priviknula, puno se radi i ide iz projekta u projekt, upoznaješ puno novih ljudi, pa zaboraviš da si sam na godini.

Teatar.hr: A kako se 'dogodila' Mala scena?

ŽF: Jednog dana me probudio (hehe) poziv Vitomire Lončar koju sam upoznala četiri mjeseca prije na studentskom projektu Čarobna frula u KD Vatroslav Lisinski. Rekla je kako Ivica radi 'Priču o svjetlu' i pitala bi li htijela doći malo porazgovarati o tome. Ja sam pristala i odmah od slijedećeg dana sa Ivicom razgovarala kako bi se moglo mališanima prenijeti čaroliju svjetla. Iz dana u dan je dolazilo do svakakvih ideja, iako sam ja u početku bila izgubljena jer se radilo o meni potpuno nečem novom, nisam nikada radila nešto takvo za djecu. :) Ali zato je Ivica tu majstor.

Teatar.hr: Premijera 'Priče o svjetlu' je zakazana za 12. ožujka. Što te, osim učenja :) , nakon toga čeka?

ŽF: Za dalje ne znam mogu li imati prevelikih planova, s obzirom na vrijeme u kojem se nalazimo, ali ipak smatrati ću se uspješnom ako uspijem živjeti od svoje struke. Light designa, naravno :)

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

One Response

  1. U situaciji kad je KULTURA kao relevantna društvena djelatnost, pa ako hoćete, i fenomen izbačena ili svedena na minimum u našim dnevnim tiskovinama,- ohrabrujuće je saznanje da još ima medija gdje se mladi ljudi iz ove djelatnosti mogu predstaviti.Zato sve pohvale TEATRU,a mladoj Željki Fabijanić želimo puno uspjeha u poslu, o kojemu govori s toliko oduševljenja.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI