Kao što je već uobičajeno za tekstove Mire Gavrana, 'Sve o ženama' također je namijenjen malom broju izvođača, odnosno izvođačica i velikom broju likova. Točnije - tri glumice igraju petnaest likova koji će ispričati pet priča o ženama u različitim životnim razdobljima.
Prva priča je o tri djevojčice koje idu zajedno u vrtić, druga je o tri tajnice koje dijele zajedničko radno mjesto, treća je o tri starije žene u staračkome domu, četvrta govori o sestrama koje su u svađi zbog muškarca u kojeg su obje bile zaljubljene, a u svađu je upetljana i njihova majka... Posljednja priča govori dvije bliske prijateljice, čiji odnos prolazi kroz krizu kad treća žena uđe u njihov život.
Komediju 'Sve o ženama' Miro Gavran je napisao 2000. godine te je premijerno izvedena u autorovom Epilog teatru, a 2006. godine je dobila svojevrsni nastavak, 'Sve o muškarcima', gdje tri glumca igraju petnaest muških uloga. Do danas je tekst imao tridesetak premijera širom svijeta, uključujući gradove poput Mombaya, Buenos Airesa, Rio de Janiera te je preveden na brojne jezike. 'Sve o ženama' na talijanski jezik preveo je Silvio Ferrari za kazalište Teatro San Giuseppe iz Camoglia koje je taj tekst premijerno izvelo u ožujku 2008 godine, a spomenutiprijevod služi i za ovu izvedbu, no - samo djelomično.
Režije se, naime, u Talijanskoj drami HNK pl. Zajca ponovno prihvatila Neva Rošić, te je odlučila tekst jezično smjestiti upravo u Rijeku, što je dovelo do zanimljive kombinacije jezika kojima se u predstavi govori i koji se miješaju, čak i unutar jedne rečenice: talijanski, fjumanski, istrijanski, čakavski i hrvatski.
Osim što igraju niz likova, izvođačice su i otpjevale 'soundtrack' predstave, koji se sastoji od kombinacije autorske glazbe i talijanskih hitova, a služi 'popunjavanju' kratkih pauza za promjene likova. Autor glazbe je Bruno Nacinovich koji je ostalu glazbu i odabrao, scenograf i kostimograf je Toni Plešić, za scenski pokret zaslužna je Elena Brumini, dok je oblikovatelj svjetla Deni Šesnić.
