Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Interview: Davor Špišić

Interview: Davor Špišić

O blagotvornom učinku novca za dramsku proizvodnju u Hrvata, životu u Osijeku i Alabami, Clintu Eastwoodu, Branimiru Glavašu i o jooooš puno drugih tema...
Share on facebook
Share on twitter

Prošlogodišnji dobitnik nagrade Marin Držić, Davor Špišić, pisac sa stalnom adresom u Osijeku, nakon manje od godinu dana očekuje praizvedbu nagrađene drame Alabama u zagrebačkom kazalištu Gavella.

Alabamu je žiri odabrao kao najbolju između 46 prijavljenih tekstova. No, Špišiću to nije prvi Držić – 2001. godine dobio je treću nagradu na istom natječaju za svoju dramu ‘Jug 2′ koja je premijeru imala 2003. godine u HNK-u Osijek.

Uz nagrade za drame, Špišić je za ‘Koljivo’ osvojio nagradu na natječaju V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman 2004. godine. U vrijeme rata okušao se i u poslu ratnog reportera, a to iskustvo iskoristio je u romanu 'Ples s mladom' u kojem govori o ratnim zbivanjima u Osijeku.

O svemu tome, ali o stanju u kazališnom životu Osijeka, knjigama na policama benzinskih crpki, ali i - smeću - ispitali smo ga putem skype intervjua neposredno pred prvu zagrebačku premijeru.

Teatar.hr: Praizvedba Alabame je, kako ste sami rekli, došla brzinom munje. Nakon 18 godina koliko se bavite pisanjem i brojnih osvojenih nagrada, dočekali ste da vas izvedu zapadnije od Osijeka. Imate li tremu?

Davor Špišić: Imam pozitivnu tremu, ono baš dobar adrenalin koji me puca. Inače, daleko zapadnije su mi već izveli u koncertnom obliku dramu 'Karaoke show' u West Yorkshire Playhouseu 2005. Također, sjevernije u Mađarskoj, Hrvatsko kazalište u Pečuhu scenski mi je postavilo 'Misiju:T' iste te godine, 2005.

Teatar.hr: Znači, izvodili su vas u inozemstvu, pet godina prije nego u Zagrebu. Ima li ikakve veze s tim činjenica da živite i radite u Osijeku? Jesu li pisci koji žive u Zagrebu u prednosti?

Davor Špišić: To pitanje je uvijek isto i vrti se u zatvorenom krugu kao onaj pas koji lovi svoj vlastiti rep. Udaljenost bi trebala i morala bit isključivo u glavama. Mislim, dva sata vožnje Zagreb-Osijek ne bi trebalo biti problem, zar ne? Možeš doći i ispričat dramu, ako neko baš hoće. Neinformiranost je golemo sranje koje nam se događa. Inače, u ovakvoj prilici volim citirati svog prijatelja i odličnog srpskog dramatičara Uglješu Šajtinca (op. a: Hadersfild, Lepet mojih plućnih krila), koji živi u Zrenjaninu i na pitanje zašto se ne preseli u Beograd, kaže: Ako već nisam u Londonu, onda je sasvim svejedno gdje živim

Teatar.hr: Koliko je brzom 'udomljavanju' Alabame pomogla nagrada na natječaju Marin Držić Ministarstva kulture?

Davor Špišić: Gavella je reagirala sjajno. Ja sam tekst poslao u petak a u ponedjeljak su me zvali da dođem potpisati ugovor. Sigurno je da tu ima i dodatne stimulativnosti, jer Ministarstvo kulture, uz autorovu novčanu nagradu, još dodatno financijski stimulira produkciju nagrađene drame. Tim je blesavije kad kazališta šute i prave se blesava na te nagrade. Ovdje moram i istaknuti da se Stazićev tim doista brine za komunikaciju s autorima, dakle rade svoj posao.

marin drzic web

dobitnici Držića & komisija, na primanju kod ministra

Teatar.hr: Vama ovo i nije prva nagrada na Držiću. Prijavljujete li se zbog promocije ili zbog ne tako male novčane nagrade od 40.000kn? Pitamo i zato što se na našim stranicama razvila podulja rasprava na tu temu

Davor Špišić: Lova veseli moj žiro-račun.

Teatar.hr: Znači, da nema novčane nagrade... natječaj vjerojatno ne bi bio tako zanimljiv i afirmiranim piscima?

Davor Špišić: Da se ne lažemo, lova je uvijek dobar stimulans. Odličan je potez što se od ove godine Ministarstvo kulture odlučilo i tiskati nagrađene drame. Valjda će ih kazališta i čitati. :)

Teatar.hr: Vaše tekstove su dosta igrali u osječkim teatrima, dječjem i HNK-u, a radili ste i kao dramaturg na predstavama... Vaš komentar kazališne situacije u Osijeku?

Davor Špišić: Da, dosta sam uronjen u osječku kazališnu scenu. HNK Osijek i Dječje kazalište Branka Mihaljevića praizveli su mi nekolicinu tekstova i radio sam u njihovim produkcijama kao dramaturg. Situacija općenito dijeli sudbinu hrvatskog glumišta, a to je da nikako da se stabilizira nekakav dugoročniji standard...

Kad govorim o standardima, mislim na svakodnevne ručkove, a ne samo nedjeljne. Parafraziram pokojnog Marina Carića koji nam svima strašno nedostaje. On je govorio da raditi teatar (kreativno i upravljački) nije samo prirediti nedjeljnu gozbu nego svaki dan se potruditi za solidne obroke. Osijek doista jest stalni rasadnik dobrih talenata - od glumaca, pisaca, likovnjaka do medijskih faca. Nisu problem njihovi odlasci, nego da se uredi trasa (autoput postoji, jel da...) da se uredno vraćaju željni dobrih projekata.

Teatar.hr: Može li im Osijek nešto ponuditi da se odluče vratiti?

Davor Špišić: Može i mora, koliko god to sad zvučalo onako parolaški. Saša Anočić upravo sad režira Ćopićevu 'Ježevu kućicu' u Dječjem kazalištu, Mikić je prije nekoliko godina igrao vrhunskog Cyranoa u Svibenovoj režiji.

Osim toga, moramo voditi računa o nekoj zrelosti, ljudskoj i umjetničkoj. Hoću reći, Anočić je od početka karijere pokazivao redateljski talent, ali tek  se prije par sezona nakupio iskustva da taj talent u njemu doista bukne, ali onako čvrsto na zemlji. Isti je slučaj s Mikićem. Nezadrživo se pretvara u rasnog glumca.

A HNK Osijek je pravi primjer onoga što sam govorio o standardima. Kuća u potpunom financijskom i kadrovskom rasulu, otišla je na najniže grane na kojima je ikada bila. Događao se apsurd da Umjetnička akademija za ovo kazalište kao da ne postoji. Što je nedopustivo! Novom intendantu Božidaru Šnajderu treba čestitati na hrabrosti što se prihvatio tog nezahvalnog zadatka. I već prvim potezima - za razliku od udomaćenih običaja u Hrvata da nemilice sijeku i sve dobro od svojih prethodnika - primjerice zadržavanjem naslova 'Fragile' Tene Štivičić na repertoaru, jedinog dobrog traga od bivšeg intendanta. Šnajder je pokazao da želi ovom kazalištu prvo vratiti pozitivnu nulu, a onda potražiti nove izazove

Teatar.hr: Vratimo se mi vašem pisanju. U svemu što pišete jako brzo reagirate na stvarnost koja vas okružuje...

Davor Špišić: Točno. Nemam vremena za distancu -:) ni mašte da smislim nešto kontroverznije od onoga što je oko nas.

Teatar.hr: Je li bilo neugodnih situacija jer su se  ljudi iz vaše okoline prepoznali u vašim djelima?

Davor Špišić: O, da! Ljudi preozbiljno shvaćaju pisanje.

Teatar.hr: Jeste imali problema nakon izlaska romana 'Ples s mladom' u kojem opisujete zločine koji se podudaraju s onima tijekom Domovinskog rata nad osječkim civilma? Svjedočili ste i u slučaju Glavaš zbog interviewa koji ste s njim napravili u vrijeme rata?

Davor Špišić: Nisam imao nikakvih problema. U 'Plesu s mladom' prije svega me, kao i uvijek, u svim mojim tekstovima, zanimala priča o rasapu jedne obitelji i žestoka bitka za očuvanje identiteta. U pozadini su zločini, gdje sam želio ispričati priču o malim kućnim logorima koji jednako uništavaju živote žrtava ali i nepovratno kisele duše zločinaca. Što se tiče Glavaša, i danas potpisujem svaku rečenicu iz tog interviewa.

Teatar.hr: Rat kao tema je prisutan u vašim romanima, dramama, pričama, čak i u dramama za dječju publiku. Je li publika zasićena ratnim temama, kao što je to čest prigovor hrvatskom filmu?

Davor Špišić: Sad, on je uvijek tu negdje... Taj rat. Taman misliš da si se riješio onog prethodnog, a evo novog na vrata. Posljednje Eastwoodovo remek-djelo 'Gran Torino' ima bljeskove iz Korejskog rata. Clint još nije ni stigao do Zaljevskog rata ili intervencije u Iraku... Ima samo loših priča i loših filmova.

http://www.youtube.com/watch?v=c8Z2n534q1Q
Gran Torino

Teatar.hr: Je li vama važno pisati o ratu?

Davor Špišić: Nisam rekao da mi je važno pisati o ratu. Ovi moji Burićevi u Alabamu su otišli da bi se sklonili od rata, ali možda sad neki Burićevi upravo pakiraju kofere a u Hrvatskoj mir božji.

Teatar.hr: I Alabama je nastala po istinitoj priči?

Davor Špišić: Recimo...

Teatar.hr: Zašto baš Alabama?

Davor Špišić: Alabama dobro zvuči kao naslov -:)

Teatar.hr: Zanimljiv razlog

Davor Špišić: 'Medena', pisana prije "Alabame" baš ni slovca nema o ratu.

Teatar.hr: Koliko vam je u pisanju pomogla činjenica da ste bili novinar crne kronike i ratni reporter? Ili su ta 'zanimanja' posljedica činjenice da pokušavate živjeti samo od pisanja pa makar i za novine.

Davor Špišić: I jedno i drugo. Pisanje za novine, osim što vam je neiscrpna riznica onoga što sam rekao da nadilazi sve spisateljske fantazije, zaista brusi disciplinu. Nisam jedini koji piše i za novine, dapače, nekako nas u Hrvatskoj ima jako mnogo: Jergović, Tomić, Perišić, Pavičić, Nuhanović, Rizvanović...

Teatar.hr: Kad smo već kod smještanja 'u grupe', smatrate li se predstavnikom in your face dramaturgije u Hrvatskoj? Često ste napadani zbog korištenja psovki, eksplicitnih opisa seksa i nasilja.

Davor Špišić: Teoretičari me jesu povezali s tom strujom. Sigurno ima dodirnih kopči. Što se tiče eksplicitnih prizora seksa i nasilja, ima tu jedna zgodna anegdota... nakon praizvedbe 'Juga 2', jedan bankar mi je rekao da mu se predstava svidjela, jedino da sam malo pretjerao kad sam napisao da klici u osnovnoj dilaju drogu za mafiju. Rekao sam mu neka malo izađe iz banke

Teatar.hr: :)  Pisali ste i o homoseksualnoj ljubavi između 16godišnjaka i volontera  u Dječjem domu Osijek..

Davor Špišić: Ta mi je nježna ljubavna priča bila jako draga kao paralelna priča jednoj drugoj 'zabranjenoj' ljubavi - zrele žene i mladića. Mislim da brzinom kojom pročitamo novine, zaboravimo koliko smo u ovom društvu uspjeli djecu proizvesti u žrtve. Na sve moguće načine

Teatar.hr: Za roman 'Koljivo' dobili ste 2004. godine nagradu V.B.Z.-a. Osim novčanog iznosa od 100.000 kn, po prvi put je nagrađeni roman tiskan u 100.000 primjeraka. Što znači tako velika naklada za jednog pisca?

Davor Špišić: Naklada je zakon! Mene je iznimno zabavljalo da mi se roman našao na svakoj benzinskoj pumpi ili na tezgi uz jogurt u mini-marketima.

Teatar.hr: Kasnije je ta praksa nastavljena i s romanom 'Ples s mladom'. Vidite li budućnost književnosti u prodaji na kioscima? Koliko čitatelju znači cijena od 39 kn i smeta li vas kad se takve knjige etiketiraju kao 'štivo za plažu'?

Davor Špišić: Nema ništa loše u toj praksi. Nemojte me sad opet hvatat za rat, ali sad se ne mogu sjetit bolje usporedbe: Nije li bolje da ljudi čitaju, nego da bacaju bombe. Naša kulturna scena nikad nije do kraja raskrstila s tom podjelom na profano i elitističko. Svi se kao nešto zgražamo da nas ne pojede val komercijalnog... Ja stvarno vjerujem samo u podjelu na dobro i loše. Realno, napisao sam ja dosad i gomilu neizgovorljivog smeća. Pa neću se toga odreći, jel tako? Iako, odricanje od sebe kod nas je omiljeni sport

Teatar.hr: Možete li u Hrvatskoj živjeti od pisanja? I je li onda potrebno pisati i 'smeće'?

Davor Špišić: Živ sam itekako... Inače, jednom sam u Pragu u metrou sa zavišću gledao bakice koje u cekeru nose neke debele ljubiće. Jebiga, nosile su knjigu. Kad kažem 'smeće', nikad nisam potpisao nešto čega bi se stidio, samo nekad ispadne gore, nekad bolje.

Teatar.hr: Koliko dugo ste pisali Alabamu?

Davor Špišić: Dva mjeseca.

Teatar.hr: Uskoro se približava premijera u Gavelli, jeste li prisustvovali probama i kako vam se za sad čini ekipa okupljena oko režisera Harjačeka?

Davor Špišić: Tek ću na zadnje generalne. Nekako se ne volim pojavljivati prije. Neka oni rade svoj posao. Ekipa mi se čini sjajna. Super mi je da su u Gavelli dali šansu mlađem redatelju, a u razgovoru s Dariom Harjačekom stekao sam neobično povjerenje u to koliko je zagrizao u Alabamu. U Marinu Nemet sam bio zaljubljen kao tinejdžer zbog filma 'Ljubavni život Budimira Trajkovića'


Ljubavni život Budimira Trajkovića

Teatar.hr: I za kraj, kakvi su vam daljnji planovi? Dobitnik ste tromjesečne stipendije Ministarstva kulture za pisanje romana...

Davor Špišić: Da, pišem roman 'Samovar', do kraja godine imam dogovorene dvije dramatizacije Kozinskog (GK Joza Ivakić) i Koestnera (Dječje kazalište Branka Mihaljevića), jedna sjajna redateljica Alisa Stojanović dila Alabamu u Beogradu... Eto.

Teatar.hr: Glavno da ima posla :)

Davor Špišić: Posla ima, nema ljudi.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE