Kada je majka Marie ispričala svoju potresnu priču o užasima koje su ona i ostale časne sestre reda karmelićanki iz samostana u Compiegnu prošle za vrijeme Francuske revolucije, i nakon što su te iste časne sestre proglašene sveticama, Gertrud von le Fort, dirnuta, sve je to odlučila staviti na papir. Tako je nastao njen roman Die Letze am Schafott, odnosno Posljednja na stratištu, izašao 1931. godine. Roman govori o neobičnoj djevojci Blanche de la Force, koja pokušava naći životnu sigurnost u redu sestara karmelićanki.
Na nekoj drugoj prostorno-vremenskoj relaciji francuski skladatelj Francis Poulenc osjećao se prilično neinspirirano u trenutku kada je milanska La Scala naručila od njega balet... Ono što ga je vratilo back on the track bio je scenarij kojeg je francuski autor Georges Bernanos napisao prema romanu Gertrude von le Fort. Nakon toga Bernanos piše i operni libreto, te je 1957. Poulencova opera Razgovori karmelićanki konačno ugledala svjetlo dana. Odnosno svjetlo milanske Scale....
A priča ide otprilike ovako: nakon što nesigurna i gotovo patološki bojažljiva Blanche uđe u red sestara karmelićanki, sprijatelji se sa sestrom Constance, koja iako inače vesela osoba, ispriča joj da je sanjala da će njih dvije zajedno umrijeti, i to mlade. Još jedan zastrašujući znak pojavljuje se kao smrt glavne časne sestre, koja u deliriju na samrtnoj postelji izvikuje kako ju je Bog ostavio. Kasnije, Blanchein brat, vitez de la Force dolazi upozoriti Blance da je sigurnije da napusti samostan, s obzirom da je ona i plemkinja i dio klera, osobito zato jer je izglasan građanski ustav u kojem je Crkva podvrgnuta državnoj kontroli. Blanche odbija, odgovarajući mu da je pronašla sreću u samostanu, iako zapravo ne misli to, a ono što je zapravo pronašla još je veći strah. Dolaskom komesara konfiscira se imovina samostana, a časnama se poručuje da se moraju odreći svoji karmelićanskih odora, no one odgovaraju da će služiti Bogu sa svojim odorama ili bez njih. Kasnije se sve zavjetuju na mučeništvo, a uskoro sve bivaju uhićene i osuđene na smrt. Sve, osim Blanche koja se vratila kući jer joj je otac osuđen na smrt pod giljotinom. Ipak, u zadnji tren Blanche se vraća i žrtvuje se zajedno s ostalim sestrama.
Iako je Francis Poulenc za vrijeme mladosti bio obilježen kao moderni i avangardni skladatelj, svoje posljednje razdoblje obilježava tonalnom, često sentimentalnom glazbom, a opera Razgovori karmelićanki posvećena je Poulencovim uzorima, a to su Verdi, Monteverdi, Debussy i Musorgski.
Ovom će predstavom, inače hrvatskom praizvedbom, biti proslavljena 35. obljetnica umjetničkog djelovanja i 25. obljetnica prvog nastupa u zagrebačkoj operi - Zlatomire Nikolove.
'Razgovore karmelićanki' u zagrebačkom HNK-u možete vidjeti u režiji Krešimira Dolenčića, a pod dirigentskom palicom Michaela Helmratha. Za scenografiju se pobrinula Dinka Jeričević, za kostimografiju Ana Gecan Savić, a glavnu ulogu Blanche tumače Tamara Felbinger, odnosno Valentina Fijačko, Martina Zadro i premijerno Dagmar Schellemberger, koja je već tumčila Blanche u Scali pod ravnanjem Riccarda Muttija 2004. godine.