Naslovnica > VIJESTI > CROSSOVER > Tko radi u ZKL-u?

Tko radi u ZKL-u?

Na pitanje iz naslova s vremena na vrijeme je teško odgovoriti, no glumački će vam anasmbl rado prokazati one koji to ne čine.
Share on facebook
Share on twitter

Zagrebačko kazalište lutaka jedino je zagrebačko kazalište koje ima dvije nedavno uređene pozornice, jednu u samom centru grada, te drugu, dislociranu Scenu Travno /naslovna/, pa bi prema tome mogli očekivati da u njemu zaposlenici padaju s nogu od posla, jer ih za opsluživanje dviju scena, prema riječima ravnatelja Nikole Ćubele, nema dovoljno.

Doduše, to je izjavio 2007., kad je ZKL preuzeo Scenu Travno od MCUK-a, a očito je da je situacija danas drukčija, jer su se sami glumci iz ansambla ZKL-a potužili na kolege koji ne dolaze na posao. Problem su navodno već u više navrata iznosili i gradskim vlastima, a osim što su odlučili ukazati na nerad nekih svojih kolega, ni upravi nisu ostali dužni.

Na optuženičkoj klupi tako su se našli glumci Predrag Petrović i Vanda Božić, za koje kolege tvrde da nisu u podjelama pa tako ni u predstavama, a Peđa Petrović se navodno čak i hvali da je 'bolje plaćen od Roberta De Nira, jer De Niro svoju plaću ipak mora zaraditi'. Glumci također kažu da u ‘ZKL-u postoji više od dvadeset zaposlenih koji su prebačeni iz različitih struktura, a ništa ne rade’.

Spomenuta praksa ‘udomljavanja’ u ZKL je tako smjestila Igora Mrduljaša nakon što je otišao iz ZeKaeMa, Slobodana Šnajdera, također nakon što je otišao iz ZeKaema, Lili Štokalo, nakon zaposleničkog staža prvo u Ministarstvu kulture, a zatim u HNK-u te Mladena Čuturu nakon što je prestao biti šef Gradskog ureda za kulturu. Situacija je čak u određenom trenutku bila poprimila dotad neviđene razmjere s bitnim posljedicama za domaću povijest kazališta – ZKL je, naime, zapošljavao toliko dramaturga da bi se mirne duše mogao proglasiti sjecištem domaće dramaturgije – toliku količinu stalno zaposlenih dramaturga nije si moglo priuštiti ni središnje nacionalno kazalište.

Danas je dramaturg samo jedan, Slobodan Šnajder (možda zato što je vlastitom kazalištu konkurirao s idejom da na Sceni Travno napravi Kazalište Miroslava Krleže?), dok su ostali premješteni na druge (čitaj: bolje plaćene) funkcije. Lili Štokalo danas je upraviteljica scene u Travnom, Igor Mrduljaš je zamjenik ravnatelja, a Mladen Čutura se nakon kratkog rada u još neotvorenom MSU-u 2008. vratio u ZKL, no – u glumački ansambl.

Odnosno, u isti onaj ansambl koji ravnatelj smatra prevelikim, jer je izjavio da ‘disbalans u radu glumaca postoji zbog premalo predstava za toliki ansambl, no da se te razlike mogu mjeriti medicinskom vagom.’  Za Petrovića ipak misli da je ‘specifični slučaj’, a za Vandu Božić da je 'njezin problem malo složeniji', kao što je izjavio za Večernji.hr.

Što je time zapravo htio reći, ne znamo, no obećao je, po tko zna koji put,  da će ‘nevidljivi kadar izvan ansambla svoju svrhu opravdati na novoj sceni u Novom Zagrebu.’ Dosadašnja praksa je pokazala da na Sceni Travno igraju: a) predstave ZKL-a koje inače igraju i na matičnoj pozornici i b) gostovanja inozemnih predstava u organizaciji raznih festivala.

Ostaje pitanje, naravno, do kad će Scena Travno biti ‘nova’ i kad će ZKL konačno početi preuzimati odgovornost za kazalište koje im je Grad ustupio na korištenje, a koje uglavnom zjapi prazno. Odgovor na njega možda bi mogao dati ravnatelj, koji je ionako ‘iznad’ razmirica u ansamblu: ‘Kad pogledate druga kazališta, mi tu nismo ništa drukčiji. Ansamblu treba pristupiti pedagoški, sa senzibilitetom. A glumci te stvari najbolje riješe između sebe. Ja sam optimist.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

2 Responses

  1. što se tiče ZKL-a kao odlagališta ljudi s otkazima u matičnim kazalištima, to je strašno. još strašnije su predstave koje stvara taj golemi pogon – naveke iste po copy/pasteu, vječno isti tip lutke, loša animacija koju konstantno izguruje gluma… tužno. posebice ako se okrenemo u prošle dane kad su stvarali lutkarske poetike i to bez matičnog kazališta. danas imaju prekrasni kazališni prostor i gomile ‘pametnih’ glava, ali zato nemaju istinskih lutkara te su tradicionalniji i neinventivniji nego prije tridesetak godina. tužno, budući da je lutkarstvo posebno poetična izvedbena umjetnost otvorena nevjerojatnim mogućnostima. ali je zato super primati solidnu plaću na lijepe oči i poznanstva. eh, što smo glupi mi koji provodimo desetke i više sati za kompom kako bismo zaradili pokoju tisućicu. tuga i jad

  2. Jesam li u krivu kad kažem da je ovakva situacija u svim hrvatskim kazalištima? Realno, plaću zaradi 50% zaposlenika, a ostali se šlepaju. Kazališne ustanove zahtjevaju temeljitu rekonstrukciju ili, za početak, da netko počne raditi po Zakonu o kazalištu. To je korak 1.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI