Ne boj se, i mene je strah!

Dražen Šivak i Larisa Lipovac vraćaju vas u vrijeme u kojem ste se igrali u imaginarnom svijetu, u kojemste samo Vi znali tko je dobar, a tko loš, tko skriva kakve tajne, i tko se čega boji.

***

O predstavi ne znamo puno više od njezine hermetične najave, koju vam u cijelosti prenosimo:

Jedna žena i jedan muškarac, na sceni.

To je mogla biti fina priča o ljubavi, uostalom nisu li sve priče o tome?

To je mogla biti i priča o gubitku, onako prava, pravo snažna, o nekom velikom preokretu, nekoj nepromjenjivosti ili samo tihanoj slutnji zbog koje se rađaju velike riječi. On zna kako s tim i takvim riječima, On je išao u školu za to, a Ona jadna, nije.

Ili, to je pak mogla biti priča o dobitku, pa da bude onako, veselo. S puno glazbe i štosa. Tu bi se pokazalo da Ona bolje pleše od Njega. On bi se zbog toga sigurno jako zacrvenio. Ili je to mogla biti priča o samoći, eh tu je moglo i trebalo biti dobre poezije. Što se u narodu kaže: snebivanja nad svijetom.

Šteta.

Ono što je od svega toga ostalo, je i dalje samo jedna žena i jedan muškarac. Sami sa sobom, sami jedan s drugim, sami jedan u drugome i sve to pred nama – neoznatim, ali pozvanim gostima.