Il signor Bruschino, jedno od najranijih skladateljskih, pa ujedno i opernih ostvarenja Giachina Rossinija, ljubavna je farsa u jednom činu koja se temelji se na libretu Giuesppea Foppe, koji se, opet, temelji na dramskom tekstu Alissan de Chazeta i E.T.M. Ourrya. Opera je skladana 1912., a svijetlo dana vidjela je već početkom sljedeće godine, točnije 27. siječnja 1813. u Teatru Giustiniani u venezijanskom predgrađu San Moise.
Sofia i Florville su smrtno zaljubljeni jedno u drugo. To naravno ne bi bio problem kada bi se njihovi očevi, odnosno skrbnici slagali, ali baš suprotno – oni se ne podnose. Nesrećom ali ipak srećom, Florvillov otac umire, pa se situacija lagano olakšava, iako ne u potpunosti. Gaudenzio, Sofijin skrbnik, ima plan Sofiju udati za sina svog starog prijatelja – signora Bruschina, iako ga ona nikad nije niti upoznala. Na putu da upozna svoju buduću suprugu, mladi Bruschino, sklon piću, zaluta u jednu gostionicu, pa napravi i račun koji nema s čim platiti, pa tako tamo biva i zadržan. Ovo daje priliku Florvillu, da dođe u Sofijin dom i predstavi se Gaudenziju kao mladi Bruschino. I to bi možda sve i prošlo kako treba, da se cijelom društvu nije pridruižio i otac, Bruschino stariji. U zamršenoj situaciji, Floriville će ipak natjerati Bruschina da prizna kako on je njegov sin, i naravno, dobiti Sofijinu ruku.
Iako pune komičkih momenata, osobito fizičke komedije i glume, koje su često u to vrijeme bili važniji od pjevačkog umijeća, Rossijine farse su ipek i vrlo specifične po tome što već teže melodramatskim formama, s čestim sentimentalnim brojevima.
Operu u jednom činu Il signore Bruschino prva je premijera novoosnovane Opere b.b. u koprodukciji s INK, a režira je - Dinko Bogdanić.
