Naslovnica > VIJESTI > INFO > Sezona 2009/10: HNK Split

Sezona 2009/10: HNK Split

Splitskim repertoarom i dalje vladaju gosti iz inozemstva. Uz to, u drami se vraćaju dugovi iz protekle sezone, opere nastaju u koprodukcijama, a balet uz jednu novu, ponavlja premijeru sa Splitskog ljeta.
Share on facebook
Share on twitter

Prenosimo vam najave premijernih naslova u sezoni 2009/2010. onako kako ih je oglasilo Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. Za početak uvodna riječ intendanta:

Smijehom između Scile i Haribde

Ni kriza, ni recesija, ni depresija - kako god da nazovemo tu svjetsku i domaću društvenu deklinaciju - ništa od toga ne može biti razlogom malodušnosti i posustajanja. Jer, kriza je šansa, ili, kako reče pjesnik: gdje raste opasnost, raste i spasonosno. Vođeni takvim shvaćanjem uspona i padova, lakše ćemo prebroditi i ovo razdoblje smanjenih izdvajanja za društvene djelatnosti, za kulturu, za kazalište…

Ovoga ljeta našli smo načina da zbijemo operno-baletne redove i napravimo vrijedan zajednički projekt - raskošnu Carminu Buranu. Pridružujući na početku kazališne sezone tom naslovu i zanosni Ravelov Bolero, koji također dugo nije bio na repertoaru, dat ćemo i ovogodišnjoj baletnoj premijeri novu dimenziju.

Rukovodeći se istim principom racionalizacije, ali ne snižavajući nigdje kriterije struke i profesionalnosti, u segmentu operne produkcije vrijednim međunarodnim suradnjama također ćemo omogućiti pojavljivanje dvaju bisera klasične operne komike. Rossinijeva Seviljskog brijača realiziramo u suradnji s mariborskim SNG-om, a Smetaninu Prodanu nevjestu u koprodukciji sa Sjevernočeškim kazalištem, koje kao i naše živi sa sličnim teškoćama, ali i s tradicijom duljom od stotinu godina.

Zbog brojnosti i raznovrsnosti premijernih naslova u dramskom segmentu produkcije neće se toliko primijetiti sudar kazališta s financijskom oskudicom; pa ćemo tako gledati i svjetske klasike poput Molièrea, Shakespearea, Erazma Roterdamskog, ali i suvremeno svjetsko i hrvatsko dramsko pismo: Hübner, Bent, Kaštelan, Senker…

Između Škole za žene i Hamleta smjestit će se i pohvala i podvala ludosti, pa ćemo jednoga časa skupa s danskim kraljevićem zdvajati nad smislom i poretkom stvari i svemira, a već narednoga trenutka, otklonom smijeha i komičkom distancom liječit ćemo se i od najvećih problema svijeta.

Zato, nasmijmo se krizi u lice i zajedno s Vama, poštovana publiko, okupljeni u teatru, gradimo ljepši i bolji svijet.
Intendant
Milan Štrljić

Drama

režija: Ivica Boban
premijera:  12. listopada 2009.
Lada Kaštelan: PRIJE SNA

Situacija u kojoj se „silom prilika“, u prostoru koji je „nešto kao bolnica“, nalazi šest žena, Ladi Kaštelan poslužila je kao poligon gdje se slobodno susreću mnogobrojne različitosti našeg „sada i ovdje“. Tu se, veoma opipljivo, dotiču život i smrt, sukobljuju se, tako tipično za Hrvatsku u ovome trenutku, ruralno i urbano, bogato i siromašno, politički podobno i nepodobno, tu rat odbija biti zaboravljen zbog mira...

Pacijentice koje su se igrom slučaja „ni krive ni dužne“ našle na bolničkom odjelu rezerviranom isključivo za žene, proživljavaju svoju priču Trnoružice prije nego je pala u san, dok se samo metaforičko „sanjanje“ u njihovim željama prikazuje i kao mogućnost spasa od nepodnošljive stvarnosti, pa zvao se taj spas i imenom smrti.

Boris Senker, prema Erazmu Roterdamskom: POHVALA LUDOSTI
režija: Georgija Paro
premijera: studeni 2009.

Boris Senker, jedan od najuglednijih hrvatskih dramatičara, inspiriran Pohvalom ludosti Erazma Roterdamskoga, za splitski je HNK napisao cabaret Podvala ludosti, poigravši se riječima već u naslovu svog najnovijeg komada.
Krenuti tragom misli Erazma Roterdamskoga, genijalnoga renesansnoga flozofa, danas znači slijediti taj kritički duh u sučeljavanju s vječnim i univerzalnim predrasudama kao najjačim prijetnjama ljudskome dostojanstvu. Cinični monolog koji se iz usta boginje Ludosti (ludosti u smislu gluposti, dakako) obrušava po cijelom planetu zatrovanom idejom pogrešnoga shvaćanja pojma autoriteta - za ključ čitanja uzima humor, nadmoćno oružje u obračunu s jedinstvenom glupošću. Već i činjenica da je glupost svevremena i sveprisutna, pa samim tim dobrano rasprostranjena, a ne ekskluzivna, da je Erazmo svoju Pohvalu posvetio utopistu Thomasu Moreu, dakle, njegovim snovima o savršenstvu, pri čemu napominjemo da ih je obojicu uništila upravo glupost svijeta, ovom smo premijerom iznova u potrazi za apsolutnim idealom, za ljudskim dostojanstvom. Zanimljivo, svaki se pojedini autoritet kojeg Erazmo apostrofra, a potom trijumfalno demistifcira u svojoj Pohvali - ponaša kao da je dostojanstvo čovjeka upravo njegov izum i svetinja. I taj komunikacijski kanal radi tijekom stoljeća bez ijedne pogreške ili šuma.

Jean-Baptiste Poquelin Molière: ŠKOLA ZA ŽENE
režija: Andrzej Sadowski
Premijera: siječanj 2010.

Moliere, najveći francuski komediograf svih vremena, u ovoj će sezoni biti uvršten na repertoar splitskoga HNK-a u režiji Andrzeja Sadowskoga komedijom Škola za žene. Komedija koje je 1662. doživjela izvanredan uspjeh; komedija nakon koje se Luj XIV zauzeo za Molierea i on postao prvim francuskim glumcem sa stalnom novčanom pomoći; komedija nakon koje Moliere stječe golem broj neprijatelja koji nastoje ishoditi zabranu prikazivanja...
Moliereova urnebesna razigranost, njegove zauvijek duhovite scenske slike neobuzdane dinamičnosti od kojih svaka u sebi sadrži začetak idućeg smijeha, virtuoznost jezika i teatarska vitalnost, vjerodostojnost prvorazredne razine humora u Školi za žene - sve su to razlozi da poljski redatelj Andrzej Sadowski, umjetnik višestruko potvrđen na svjetskim pozornicama, Splitu ponudi svoju interpretaciju ovoga vrhunca humora među svjetskim klasicima.

Lutz Hübner: GRETICA, STR. 89.
režija: Dražen Ferenčina
premijera: siječanj 2010.

Njemački suvremeni autor Lutz Hübner svojom komedijom Gretica, str. 89. u središte priče postavlja pitanje - što je to kazalište. Kroz odnos redatelja i glumca igra se različitim tipologijama i procesima razvoja to dvoje umjetnika.
Pred publikom strogo prešućivan odnos redatelja i glumice, u Hübnerovoj Gretici prolazi kroz rampu prema publici. Njihov proces stvaranja kazališne iluzije publici postaje rastvoren i blizak, na način razgradnje misterija redatelja sačinjenog od panike, straha, prepotencije, boli, radosti, nesigurnosti...
No, riječ je o bravuroznome komadu, o Hübnerovoj savršenoj germanskoj točnosti gdje se u raščlanjivanju i razobličavanju kazališne iluzije trenutačno rađaju najmanje tri nove iluzije - stvorene baš zato što ih je kazališna publika došla vidjeti.

Simon Bent, prema romanu Ingvara Ambjornsena: ELLING
režija: Jasmin Novljaković
premijera: veljača 2010.

Stanlio i Olio (Oliver Hardy i Stan Laurel); Rosencrantz i Guildenstern (Hamlet); Vladimir i Estragon (U očekivanju Godota); Ratzo i Joe Buck (Ponoćni kauboj); Papillon i Louis Degas (Pappilon); Beavis i Butthead - flmski, literarni, televizijski, teatarski i animirani klub neobičnih prijatelja - dobiva i nove članove: to su Elling i Kjerl Barne u drami Elling Simona Benta. Nepotpunost i nesavršenost koju ovakvi muški prijatelji iskazuju kroz najčešće tragikomički nesporazum sa samima sobom te kroz simbiozu s ovim drugim - fascinantan su dio našeg zapadnjačkog kulturnog nasljeđa. Elling i Kjerl istodobno balansiraju između fatalizma i rezignacije, sve do očajničkih pokušaja da racionaliziraju svijet oko nas. Osebujni su, ali i sasvim prepoznatljivi, baš kao da žive u našem susjedstvu, kao da se njihova priča tiče upravo nas. Ova crna komedija Simona Benta, kazališna adaptacija istoimenoga romana Ingvara Amborsena, svjetsku je premijeru imala u Londonu 2007, a 2008. i nominaciju za prestižnu nagradu Olivier 2008. Norveški flm Elling, nastao također prema istoimenome romanu, bio je nominiran za Oscara 2002.

William Shakespeare: HAMLET
režija: Aleksandar Ogarjov
premijera: travanj 2010.

Nakon dvadesetak godina, ansambl splitske Drame na sceni uprizoruje kapitalnu Shakespeareovu tragediju - Hamlet. U bujici Shakespeareove poetične aforističnosti, lako je moguće da će u ovo naše vrijeme upravo kroz Hamleta u prvi plan izbiti njegov pravi problem: tragičan zbog svoje pretjerane misaonosti i osjetljivosti prema skladu u svijetu - koji je sve, osim harmoničan.
Klaudijeva surovost, Ofelijina nevina osjetljivost, Gertrudina oportuna prodornost, Polonijev dijabolični duh, Guildensternova i Rosencrantzova enigmatičnost, Horacijeva prijateljska zabrinutost... splitski su glumci sasvim pripravni na ovaj najveći kazališni izazov, a sjetimo li se posljednjih režija Aleksandra Ogarjova u splitskom kazalištu, onda unaprijed znamo da imamo pravo iščekivati i bravurozno redateljsko čitanje daleko od svake “bardolatrije”.

opera

Bedřich Smetana: PRODANA NEVJESTA
dirigent: Ivo Lipanović
režija: Karla Staubertova (prema koncepciji Ladislava Štrosa)

Koprodukcija sa Sjevernočeškim kazalištem Usti nad Labom (Češka) Severočeské divadlo opery a baletu Ústí nad Labem

Prodana nevjesta komična je opera koja slavi iskrenu ljubav, pokazujući kako moć koja proizlazi iz bogatstva nije dostatna prepreka iskrenim osjećajima. Punokrvni blještavi slavenski melos protkan nježnim arijama zaljubljenih; humor, iskričavi plesni ritmovi, živopisni likovi i vedri zborski brojevi, odlike su koje Prodanu nevjestu svrstavaju među najomiljenije opere izvođene u svim opernim kućama svijeta, uključujući i najveće poput Metropolitana u New Yorku ili Kraljevske opere Covent Garden u Londonu. Prodana nevjesta izazov je svakom opernom ansamblu. Zahtjevna partitura traži najvišu interpretacijsku razinu kako bi se uspješno oživjela raskoš orkestralnih boja, bogatstvo glasova i energija plesova.

Gioacchino Rossini: SEVILJSKI BRIJAČ
dirigent: Ivan Repušić
redatelj: Plamen Kartaloff

Koprodukcija sa Slovenskim narodnim kazalištem iz Maribora

Seviljski brijač jedna je od najčešće izvođenih opera u svijetu. Sadržaj je oslonjen na kazališnu trilogiju o domišljatom brijaču Figaru. Figarov “otac“, Francuz Pierre De Beaumarchais bio je jedna od najzanimljivijih osobnosti svoga stoljeća: po zanimanju urar, izumitelj, glazbenik, pisac, diplomat, bjegunac, špijun, izdavač, trgovac oružjem, revolucionar u Francuskoj i Americi, svoje je glavne karaktere gradio na bogatim autobiografskim motivima što im daje svevremensku životnost.

Mediteranska domišljatost, dišpet i samosvijest likova stvaraju operni sadržaj prikladan za splitsku publiku dok Rossinijeva glazba upravo isijava vedrinom i optimizmom.

balet

Maurice Ravel / Carl Orff: BOLERO / CARMINA BURANA
režija & koreografija : Valentina Turcu / Youri Vamos

Ravelov Fandango, kasnije nazvan Bolerom nastao je 1928. godine, a Orffova Carmina Burana niti desetak godina kasnije. Koliko god raznorodna, oba su djela od početka plijenila neobičnošću, smjelošću, čak hazardnošću kako svojih glazbenih zamisli tako i vizija o njihovu scenskom postavljanju. Prekratka za konvencionalno samostalno pojavljivanje, gotovo su idealna za cjelovečernje plesno združivanje.

A shvatimo li te dvije glazbeno-scenske zamisli još i kao prepletanje opozitnih principa: vode i vatre, zemlje i zraka, ženskog i muškog, jina i janga - onda je dodatno zanimljiva i činjenica da nam Ravelovo i Orffovo djelo dolaze posredovani dvama komplementarnim koreografskim rukopisima. Naime, Valentina Turcu, baletna solistica i koreografkinja Slovenskog narodnog gledališča Maribor poziva nas da se u Ravelovu Boleru “prepustimo trenutku neponovljivog impulsa strasti, nagonske i životne energije”; dok nas Youri Vamos, mađarski koreograf bogate europske karijere, sugestivnoj snazi Orffove glazbe želi također približiti reduciranom scenografjom i “koreografjom koja oslanjajući se na isključivo plesna sredstva razvija iskričavu himnu čiste ljubavi”.

[naslovna: mrktrb]

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE