Posljedice globalne pandemije koronavirusa po kulturni sektor, naročito njegove izvođačke umjetnosti pokušavaju se diljem svijeta kompenzirati na različite načine.
Hrvatska je, primjerice, grupi od 1400 posebno značajnih umjetnika u tri pandemijske godine isplatila pet mjesečnih potpora od 1.625 do 4.000 kuna, ali samo pod uvjetom da su i prije korone uprihođivali ‘dovoljno’, pa ih polovica nije dobila ni lipe. Kazališnim i plesnim producentima koji ni dan danas ne mogu normalno poslovati, Republika Hrvatska nije namijenila nikakve posebne potpore za ‘poticanje izvedbenih aktivnosti’, iako jest raspisala nekoliko dodatnih projektnih natječaja i nakon poduljeg natezanja i njima omogućila potpore za očuvanje radnih mjesta.
Posebna državna briga za koncertne aktivnosti
Za razliku od njih, prema koncertnim organizatorima država je bila i više nego galantna. Uz to što ih je većina mjesecima primala potpore za očuvanje radnih mjesta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ministarstvo kulture je onima koji su mogli dokazati gubitke veće od 75% ukupnih prihoda u 2020. u odnosu na 2019. osiguralo i tzv. male potpore u ukupnoj vrijednosti od 5.731.095,07 kn.
No, ni to nije sve. Isto je ministarstvo za ‘poticanje koncertnih aktivnosti’ osiguralo još dodatnih 17.226.000,00 kuna pomoći, ne uvjetujući isplatu tih sredstava prethodno ostvarenom dobiti, nepostojanjem eventualnog poreznog duga ili visinom drugih primljenih potpora.
Dapače, dok je sredstva iz svih drugih programa COVID pomoći u kulturi distribuiralo samo Ministarstvo i to putem natječaja s vrlo rigoroznim kriterijima, spomenutih 17.2 milijuna kuna prebacilo je na račun Hrvatske glazbene unije (HGU), te istoj u potpunosti prepustilo raspolaganje tim pozamašnim iznosom. Javnost do danas nije saznala tko su bili članovi tijela koja su odlučivala o distribuciji tih sredstava, ali je sigurno da među njima nije bilo niti jednog jedinog predstavnika Ministarstva kulture.
Dodatno, za razliku od svih drugih potpora koje se isplaćuju iz proračuna Ministarstva kulture, pri distribuciji tih 17.2 milijuna kuna ključan nije bio ni javni interes ni umjetnička kvaliteta prijavljenih programa ili bilo koji drugi uobičajeni kriterij, a ni rezultati natječaja nisu - kako je to uobičajeno - objavljeni u rubrici Financiranje na mrežnim stranicama Ministarstva kulture.
Svirati se mora, cijepiti - ne
Prvu tranšu u iznosu od 5.226.000,00 kuna HGU je distribuirao na natječaju ‘Svirati se mora’ raspisanom u prosincu 2020. godine, nakon čega su u svibnju i oni i Ministarstvo kulture imali potrebu odaslati javnosti posebno priopćenje kako - suprotno tada važećim epidemiološkim pravilima - tako financiranim koncertima mogu prisustvovati svi – bez potvrda o cijepljenju ili preboljenju, čime su de facto promovirali necijepljenje.
Potom je HGU sporazumom s Ministarstvom kulture u srpnju podijelio još 5 milijuna kuna za osiguravanje besplatnog COVID testiranja publike na koncertima, a onda je još 7 milijuna kuna iz proračuna Ministarstva distribuirao na nedavno zaključenom natječaju ‘Jer svirati se mora 2’.
Čudnovati rezultati natječaja
Rezultati tih natječaja (prvi, drugi) izazvali su nemalo negodovanje u javnosti, ali i samoj glazbenoj zajednici, jer ni samim primateljima potpora nije jasno po kojim su točno kriterijima distribuirane.
Primjerice: za koncerte na istim lokacijama odobravani su drastično različiti iznosi potpora, čak i kad je bila riječ o jednakobrojnim izvođačima ili jednom te istom organizatoru.
Tako je tvrtka 3PM Media za koncert Vanne u Areni Zagreb dobila 150.000,00 kn, dok je tvrtki STAR PRODUKCIJA za koncert Tonča Huljića u istoj dvorani odobreno 80.000,00 kn.
Nadalje, istom producentu za koncert istog izvođača u istom prostoru na dva su natječaja odobrena različita sredstava. Tako je tvrtka HIGH LEVEL d.o.o. za koncert Marka Perkovića Thompsona u Spaladium Areni u veljači prošle godine dobila 150.000,00 kn, a za isti koncert na istom mjestu u travnju ove godine - inflaciji usprkos - 100.000,00 kn.
Najveće pojedinačne potpore na oba natječaja odobrene su tvrtki BABA PRODUCTION d.o.o. organizatoru koncerata Parnog valjka koji je, podsjetimo, prvu oproštajnu turneju održao još 2005. godine. Ukupno na oba natječaja: 750.000,00 kn za 7 koncerata.
HGU nije bio u stanju ispoštivati vlastita pravila
Natječaji čija su se sredstva mogla koristiti isključivo za produkcijske troškove, ne i za honorare izvođača, taksativno su kao prihvatljive troškove navodili čak i trakice za akreditacije, ali im umjetnička vrijednost programa nije bila kriterij.
Dapače, natječaji su imali tek dva posebna uvjeta:
- da prijaviteljima osnivač nije tijelo javne vlasti,
- da je riječ o pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju izvođačku ili drugu, s izvođačkim aktivnostima povezanu djelatnost u kulturi ili raspolažu koncertnim prostorima
HGU je, međutim, na oba natječaja uspio prekršiti i ta dva jednostavna uvjeta.
Među dobitnicima oba natječaja ‘Svirati se mora’ našlo se, naime, Pučko otvoreno učilište Augustin Vivoda iz Buzeta, a čiji je jedini osnivač Grad Buzet dakle - tijelo javne vlasti. Iako nije riječ o velikim iznosima - 10, odnosno 15 tisuća kuna - neosporno je da su dvaput sredstva dodijeljena protivno natječajnim pravilima.
Drugi natječajni uvjet, onaj da prijavitelji mogu biti pravne ili fizičke osobe koje obavljaju izvođačku djelatnost je pak tako sročen da su sredstva odobrena i obrtima kojima je primarna djelatnost - poljoprivreda, ali su uz nju registrirani i za organizaciju koncerata, pa je formalno pravno sve u redu.
Slučaj RTL
No, kako je razvidno iz sudskog registra, jedan od najvećih dobitnika natječaja, tvrtka RTL Hrvatska uopće nije registrirana za organizaciju koncerata, ali je tome usprkos na prvom natječaju dobila 80,000.00 kn, a na drugom 205.000,00 kn ili 1,53% svih sredstava prvog, odnosno 2,97% drugog natječaja!
Istina je, doduše, da je RTL svojevremeno imao tvrtku kćer RTL MUZIČKO IZDAVAŠTVO, no ista je 20.11.2020. godine, dakle tri dana nakon raspisivanja prvog natječaja pripojena tvrtki RTL Hrvatska i nije se prijavila ni na jedan od dva natječaja koje je provodila HGU.
Prijavu na oba natječaja za COVID potpore poslao je RTL, tvrtka koja je prema pisanju Jutranjeg lista, samo u prvih 6 mjeseci 2020. godine ostvarila dobit (prije kamata i poreza) od čak tri milijuna eura, i prihod od 22 milijuna eura!
Da stvar bude bolja, RTL-ova prijava nije inicijalno odabrana na prvom natječaju već im je 80.000,00 kn dodijeljeno tek nakon što je dio producenata kojima su sredstva bila odobrena odustao od organizacije koncerata, pa su tako oslobođena sredstva redistribuirana.
Nije zgorega napomenuti i kako je prema nedavnom istraživanju GONG-a, upravo RTL jedan od najvećih dobitnika državnog oglašavanja, te im je od 2017. godine do polovice ove godine na račun sjelo čak 15,3 milijuna kuna iz državne riznice.
I biser za kraj
Kako je sve ovo moguće pokušali smo saznati od svih stranaka u postupku no konkretne odgovore do zaključenja ovog teksta nismo dobili ni od tvrtke RTL Hrvatska ni od HGU. No, provjeravajući sve djelove priče ustanovili smo da je suprotno medijskim objavama Ministarstva kulture i HGU, na drugom natječaju podijeljeno 6.900.000,00 kn, a ne 7 milijuna kako je svugdje oglašavano, pa smo za objašnjenje te diskrapancije upitali Ministarstvo kulture. Njihov, prilično impresivan odgovor prenosimo u cijelosti:
“Slijedom Vašeg upita, obavještavamo Vas kako je sukladno sporazumu o korištenju sredstava Ministarstva kulture i medija potpisanog s Hrvatskom glazbenom unijom, određena naknada od 100.000,00 kuna od ukupnog iznosa osiguranog za realizaciju dva projekta „Jer svirati se mora“ za potrebe financiranja materijalnih troškova HGU-a u svrhu provedbe tog Sporazuma.
Riječ je o iznosu kojim se nadoknađuju materijalni troškovi HGU-u za potrebe provedbe natječaja "Jer svirati se mora" za poslove izrade sučelja za natječaj, klasifikaciju i analizu pristiglih prijedloga, komunikaciju s prijaviteljima tijekom trajanja provedbe natječaja, odabira programa, izradu ugovora, sortiranje izvještaja i drugo. Hrvatska glazbena unija je iz vlastitih sredstava odradila prvi natječaj “Jer svirati se mora”. Oba natječaja u smislu organizacijskih, vremenskih i provedbenih zahtjeva nadilaze uobičajeni opseg obavljanja redovnih poslova HGU-a za što u samoj udruzi ne postoji ni kapaciteta, ni dovoljan broj zaposlenika koji bi odradili tako zahtjevan posao, te je potreban angažman vanjskih suradnika.”