Naslovnica > GLAVNE VIJESTI > Koliku će ‘rupu’ u blagajnama hrvatskih narodnih kazališta napraviti korona?

Koliku će ‘rupu’ u blagajnama hrvatskih narodnih kazališta napraviti korona?

U domaćoj je javnosti uvriježena teza kako je poslovanje javnih kazališta, pogotovo onih s nacionalnim statusom, u cijelosti subvencionirano. Kad bi ta teza bila istinita, rečeni teatri ne bi ni osjetili korona-krizu. No, brojke su neumoljive i pričaju posve drugu priču. [INFOGRAFIKE]
Share on facebook
Share on twitter

Hrvatska ima pet kazališta s nacionalnim statusom. To su Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Splitu, Rijeci, Varaždinu i Zagrebu.

Osnivači su im i glavni financijeri, a u slučaju osiječkog HNK to su Osiječko-baranjska županija i Grad Osijek; kad je HNK u Zagrebu u pitanju to su Grad Zagreb i Republika Hrvatska, dok su preostala tri HNK u isključivom vlasništvu gradova u kojima se nalaze.

U 2019. godini ukupni prihodi pet rečenih kazališta izgledali su ovako:

U ukupnim godišnjim prihodima prednjači, očekivano, s čak 115.600,510 kn HNK u Zagrebu dok je na začelju - i opet očekivano - HNK Varaždin s 'tek' 13,047,891 kn.

No, prihodi naših teatara s nacionalnim statusom najčešće ne zadovoljavaju njihovu potrošnju, pa je stvarno stanje na računim tih istih kuća 31. prosinca 2019. godine izgledalo ovako:

HNK u Zagrebu jedino, zapravo, ne posluje s minusom, no i tu postoji jedno - ali. Naime, Ministarstvo kulture je središnjem nacionalnom teatru na samom koncu prošle godine bez ikakvog javnog natječaja ili jasnih kriterija doznačilo dodanih čak 4.295.271 kn, a za potrebe programa povodom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, o čemu smo detaljno pisali ovdje. Predsjedanja je prošlo kako je prošlo, većina programa za koje su ta dodatna sredstva doznačena nije se dogodila, a sredstva nikad nisu vraćena već su prenamijenjena, što je materijal za neki sasvim drugi tekst.

No, kad bismo iz gorenavedene grafike izdvojili te dodatne milijune, HNK u Zagrebu prošlu bi godinu završio s plusom od 1,838,772 kn, što je daleko manje impresivan rezultat. Dapače, daleko bolje stanje na vlastitim računima imaju npr. zagrebačko kazalište Žar ptica (s plusom od2,221,371 kn) i GSK Kerempuh (s plusom od 2,156,968 kn).

Tome usprkos, neporeciva je činjenica da HNK u Zagrebu za razliku do preostala četiri kazalšta s nacionalnim statusom posluje pozitivno. Koliko je, međutim, tih sredstava uprihodilo samo kazalište, a koliko ih je stiglo iz javnih, odnosno proračunskih fondova?

Pogledamo li financijske rezultate iz tog kuta postaje vidljivo da je HNK u Zagrebu drugi najizdašnije dotirani od pet nacionalnih teatara, a 'bolje' od njega prolazi samo HNK u Osijeku. Dapače, jasno je da niti jedno od tih pet kazališta ne uspjeva godišnje samostalno uprihoditi niti petinu ukupnih prihoda (ponovimo: prihoda, ne ukupnog proračuna, jer su većini ukupni rashodi veći od prihoda).

Te postotke, međutim, treba staviti u kontekst. Evo kako u apsolutnim brojevima izgledaju prihodi rečenih kazališta od prodaje ulaznica, najma prostora, financijske imovine, donacija i drugih neproračunskih izvora:

HNK u Zagrebu je na toj stavci prošle godine uknjižilo čak 14,656,112 kn, dok je prema priznanju intendantice u kolovozu ove godine ta stavka iznosila tek oko 2 milijuna kuna. Čak i kad bi u preostala tri i pol mjeseca to kazalište radilo punim kapacitetom i uspjevalo privući natrag u gledalište sve lanjske posjetitelje možda bi uspjelo dosegnuti 50% lanjskog prihoda!

To se, ipak, sasvim sigurno neće dogoditi i kazalište će zbog epidemioloških mjera morati raditi s najviše trećinom kapaciteta gledališta, pa je za očekivati da im u najboljem slučaju ukupni vlastiti prihodi budu na razini trećine lanjskih!

A ako je tako u financijski najuspješnijem nacionalnom teatru, možete samo pretpostaviti kako će biti u ostalima.

Konačno, što mislite, na kojem će se segmentu poslovanja ta 'proračunska rupa' najviše osjetiti?

Naravno, na izdvajanjima za autorske honorare, odnosno one vanjskih suradnika. U prošloj godini ta su izdvajanja po kazalištima izgledala ovako:

Osim u HNK Split, u svim ostalim nacionalnim teatrima vlastiti prihodi de facto su financirali autorske honorare, što u tekućoj godini nikako neće biti moguće. Kao što neće biti moguće ni značajnije 'rezanje' troškova, dapače, isti će zbog potrebe kontinuirane dezinfekcije svih mogućih protora u kazalištu samo - porasti. Preostalih mogućih rješenja je nekoliko: ili će se pod egidom štednje maksimalno eksploatirati zaposlenici što će graničiti s nepotizmom (kao u slučaju HNK Split u kojem je ravnateljica Drame ovog ljeta napisala, režirala i igrala glavnu ulogu u jednoj od premijera), ili će se drastično rezati iznosi honorara ili će se smanjivati broj premijernih naslova, odnosno posezati za višestrukim koprodukcijama. Drugo, daleko drastičnije rješenje bilo bi smanjenje plaća zaposlenika, što se barem zasad ne čini izvjesnim.

Ako pak kazališta ne posegnu niti za jednom od navedenih strategija štednje, nastavit će godinama uhodanu praksu višemjesečnog, a katkad i višegodišnjeg kašnjenja s isplatama honorara i plaćanjem računa, zbog kojih su, uostalom, već sad neka od njih cijelo desetljeće u milijunskim gubitcima.

Zaključno: ako je situacija ovakva u najizdašnije financiranim javnim kazalištima, što mislite kakva je tek na domaćoj nezavisnoj sceni?

O tome detaljnije u idućim nastavcima ovog feljtona.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI