Naslovnica > PREDSTAVE > Rad panike

Rad panike

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA: ,
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Nakon 20 godina BADco prestaje s produkcijom, a 'Rad panike' njihova je oproštajna predstava.
autorski tim funkcija
Lovro Japundžićproducent
Leo Modrčinsuradnik u čitanju prostora
Žarko Cvejićprevoditelj
Nataša Antulovdramaturg
Siniša Ilićdizajner
Gordan Tudorskladatelj
Silvio Vujičićkostimograf
Goran Petercoloblikovatelj svjetla
Nikolina Pristaškoreograf
Goran Sergej Pristašredatelj
Tomislav Medakdramaturg
Goran Ferčecdramaturg
Goran Ferčecautor teksta

BADco. prestaje s produkcijom nakon 20 godina djelovanja jer, kako je objasnio jedan od osnivača kompanije, Goran Sergej Pristaš, nisu uspjeli stvoriti mogućnost daljnjeg produkcijskog rasta i odgovarajuće uvjete rada za članove skupine koji bi im pružali sigurnost rada. "I dalje postoje razlozi za naše djelovanje, ali nema uvjeta da bi se ostvarivale složene produkcije.", kaže Pristaš.

Oproštajna produkcija BADco bit će Rad panike, zaključni dio trilogije započete predstavom Iskop, premijerno izvedene 2018. godine u kući arhitekta Vjenceslava Richtera, te nastavljene projektom rePublike u orekstru u orkestralnoj rupi HNK Ivana pl. Zajca 2019. Trilogija tematizira veze rada, utopije i konfrontacije s nemogućnostima u vrijeme prijetnje klimatske katastrofe.

Ili kako kaže službena najava:

Rad panike je događanje smješteno u brisanom prostoru Grobničkog polja. U taj infrastrukturni prostor velikih razmjera, brzina i napona ne nalazimo ulaz jer unatoč slikovitoj sagledivosti mjesta dodira između prirodnog krajolika i tehnoloških sustava - dalekovoda, aerodroma, autmotodroma, autoputa - on je inverzija prostora ljudskog razmjera u kojima svakodnevno obitavamo, u kojima se vozimo, kroz koja hodamo. Njegov identitet je ne-tu. Upravo kao što je identitet svakodnevice ova infrastruktura vodova, čvorova i mreža koji ju održavaju.

Rad panike je događanje nastalo u obustavljenom vremenu. Vremenu vrlo izvjesnog kraja i vrlo neizvjesnog početka. Međutim, da bi svakodnevica mogla biti nešto drugo, da nešto završi a novo može započeti, promjena mora biti moguća u infrastrukturnom prostoru. Na tom terenu izvlače se obrisi i iskopavaju ukopine onoga što neće moći biti i onoga što će se možda zbiti.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter