Kad je Arthur Schnitzler 1897. napisao, a tri godine kasnije i u privatnoj nakladi samo za prijatelje, objavio dramu Reigen, teško da je mogao i sanjati kakvu će mu slavu, ali i probleme ista donijeti. Ta žestoka kritika seksualnog morala uvjetovanog klasnim ideologijama, širokoj je javnosti postala dostupna tri godine nakon prvog tiskanog izdanja i namah se prodala u nevjerojatnih 40 000 primjeraka, da bi za manje od godine bila - zabranjena, pod izlikom širenja nemorala.
Na sceni je praizvedena 1920. godine u Berlinu i to samo dva dana prije Božića, što je samo dodatno pridonjelo 'pravednom bijesu' njemačke javnosti koja je Schnitzlera ubrzo proglasila židovskim pornografom. Pritisak na autora bio je toliki da je on osobno zabranio izvedbe na njemačkom jeziku, a zabranu je tek 40 godina nakon njegove smrti ukinuo njegov sin.
Reigen je, naime, niz od deset scena napisanih za parove ljubavnika iz svih društvenih slojeva vremena u kojem je nastala, a koje - kao i ples po kojem je dobila ime - povezuje prenošenje jednog od likova u iduću scenu. Koliko je ta svojevrsna studija tretmana seksualnosti bila napredna za svoje vrijeme, ponajbolje možda dokazuje citat dijela pisma što ga je nakon čitanja Reigena Schnitzleru uputio sam Sigmund Freud: "vi ste intuitivno - iako zapravo osjetilnom introspekcijom - dokučili sve što sam ja morao postići marljivim studiranjem drugih osoba".
Reigen je doživio nebrojene adaptacije, kako filmske tako i one kazališne. U mnoštvu ekranizacija, najpoznatije su one Maxa Ophülsa iz 1950. i Rogera Vadima iz 1964. godine, obje nazvane La Ronde, što je ujedno i uobičajeni naslov koji se za ovu dramu koristi van njemačkog govornog područja.
Od kazališnih je pak adaptacija nesumnjivo najveću slavu stekla ona iz pera Davida Harea naslovljena - Blue Room.
Reigen se posljednji put na nekoj od domaćih pozornica našao 2012. u Kazalištu Virovitica, u režiji Dražena Ferenčine.
U sezoni 2019/2020 Reigen preveden kao Kolo stigao je i na repertoar HNK Osijek, a ybog pandemijskih mjera kazalište je režiju prepustilo glanovima svog ansambla pa su po dvije scene u predstavi režirali Vjekoslav Janković, Vladimir Tintor, Matija Kačan, Armin Ćatić i Aljoša Čepl.
