Antički mit o Antigoni do suvremenih je dana stigao posredstvom Sofoklove istoimene drame, a za koju znamo da je napisana prije 422 pne. Kronološki ona je treća od njegove tri tebanske drame, no napisana je – prva.
Priča je sljedeća:
Antigona je bila Edipova kćer. Edip je, kao što znamo, ubio oca, oženio majku i zbog toga bio proklet. Edip i Jokasta osim Antigone imali su kćer Izmenu te sinove Eteokla i Polinika.
Bilo je dogovoreno da u Tebi naizmjence vladaju Polinik, Eteoklo i Kreont. No ubrzo je došlo do sukoba u kojem su Polinik i Eteoklo poginuli. Kreont je odlučio da će Eteoklo biti pokopan sa svim počastima a da će Poliniku ukop biti uskraćen, njegovo će tijelo biti ostavljeno strvinarima jer je poveo stranu vojsku protiv rodnog grada.
Usprkos izričitoj zabrani, Antigona je pokušala održati pogrebni obred i pokopati Polinika. Stražari su tijelo otkopali i uhvatili je pri drugom pokušaju izvršenja obreda. Kreont ju je osudio na smrt – živu će ju zazidati.
Nije popustio ni kad ga je za milost molio sin Hemon koji je trebao oženiti Antigonu. Predomislio se tek kad mu je vrač Tiresija rekao da će se na Tebu spustiti strašna nesreća jer je Kreont svojim postupcima razbjesnio bogove – Antigona je postupila prema božjim zakonima.
No, već je bilo kasno – Antigona i Hemon počinili su samoubojstvo. A kad je čula tu vijest, ubila se i Hemonova majka Euridika i na izdahu proklela muža.
Antigona je doživjela nebrojene adaptacije (od kojih jednu, onu filmsku možete pogledati i u našoj Videoteci), a među najpoznatije i najhvaljenije svakako spada ona francuskog dramatičara Jeana Anouilha.
Intendantica HNK Zagreb, Dubravka Vrgoč odmah po stupanju na dužnost najavila je kako će se na repertoaru središnje nacionalne kazališne kuće Antigona naći u obradi proslavljenog slovenskog filozofa, Slavoja Žižeka, no trebalo je punih pet godina da se to obećanje i realizira. Žižek je dramu davno napisao, no ona nikako nije dolazila na produkcijski red, a potom je na početku sezone 2019/2020 zbog nesretnog slučaja premijera još jednom odgođena.
Sam Žižek o drami kaže slijedeće:
'Moja zamisao bila je jednostavna: obraditi Sofoklovu verziju kao zasebnu krhotinu razbijena vrča i nadopuniti je ostalim krhotinama, u nadi da je kroz taj proces moguće spoznati nekakvu istinu.'
Službena najava, pak, glasi ovako:
'Novom obradom klasičnoga kazališnog predloška Slavoj Žižek poseže za načelom trojstva; u smislu: triás — načelo trojedinstva teza-antiteza-sinteza. U svojoj verziji Antigone, koju skicira kao etičko-političku vježbu u stilu Brechtovih didaktičkih komada, Žižek nudi tri moguća kraja tragedije, ostavljajući gledateljima slobodu u donošenju odluke o sudbini suvremene Antigone. Sistematična analiza Europe kao današnjeg sustava otvara pogled na krizu eura, izbjegličku krizu, Brexit, politiku stezanja remena, na zaoštravanje graničnih režima, podizanje ograda i izolaciju, na razne infiltracije i fake news — pogled na svijet u kojemu postoji prijetnja od raspada Europe. Kazališna se večer s Antigonom tome zlokobnom scenariju želi suprotstaviti paneuropskim odgovorom. Slavoj Žižek bavi se pitanjem: Kakva bi (i koja?) Antigona mogla pravedno (objektivno) prosuditi uvjetovanosti našega vremena?
Za Antigonu se može činiti da oscilira između dvaju ekstrema; tradicionalnoga i fundamentalnoga, bezuvjetno inzistirajući na simboličkom zahtjevu, pozivajući se na običaje i stare zakone bogova.
U ovome post-političkome svijetu čije je definirajuće obilježje konsenzus, je li jedina mogućnost otpora ona tradicionalistička (s grčevitim držanjem za prošlost i odbijanjem prihvaćanja neizbježnosti novoga globalnog neoliberalnog poretka) ili ona fundamentalistička? Kako je pobuna više uopće moguća? Svojim redateljskim uprizorenjem Angela Richter želi potaknuti na razmišljanje o načinu na koji bi bilo moguće ponovno probuditi političko u obliku politike onih bez glasa, u Europi krize i prevrata. Ovom praizvedbom zagrebački se HNK afirmira kao jedno od središta europske kazališne inovativnosti.'
Predstavu režira Angela Richter, a znakovito je kako dan prije premijere na službenim stranicama HNK u Zagrebu nije objavljena ni podjela uloga ni popis autorskog tima predstave.