Login za korisnike

Carstvo mraka

Igor Vuk Torbica režira Tolostoja.

***

Nekoliko godina prije no što je Lav Nikolajevič Tolstoj napisao dramu Carstvo mraka, negdje u ruskoj provinciji zaista je zabilježen slučaj čovjeka koji na dan vjenčanja svoje kćeri javno priznaje sve zločine koje je počinio i traži iskupljenje grijeha. Kako i sam Tolstoj u svom dnevniku navodi, inspiriran ovim incidentom, on 1885. godine počinje pisati Carstvo mraka. Tu dramu u pet činova završenu 1886. bilo je zabranjeno postavljati u Rusiji sve do 1902. kad ju je - nakon što je to od njezina nastanka želio - u MHAT-u postavio Konstantin Stanislavski.

Carstvo mraka donosi naizgled duboko religioznu priču o čoveku koji je izgubio put – Nikiti, mladom slugi na ruskom seoskom imanju koji, kako priča odmiče, sve dublje upada iz grijeha u grijeh. Nikita zavede i ostavi mladu siroticu Marinku, a potom Anisija ubije vlastitog supruga kako bi se udala za Nikitu. Nakon što pak njegova pokćerka zatrudni s njim, on na nagovor supruge ubije dijete. Na dan pokćerkina vjenčanja, odlučuje se predati i policiji priznati sve svoje grijehe...

Tekst kojim su se uz Stanislavskog bavili i brojni drugi velikani, poput Piscatora, na scenu Narodnog pozorišta u Beogradu postavio je Igor Vuk Torbica.

Kako kaže dramaturginja Tijana Grumić: "Tolstoj ne traži psihološka objašnjenja za ponašanje svojih likova, niti se mnogo trudi da pretpostavi da možda svako od nas u sebi nosi sposobnost za takvu vrstu izopačenosti, već naprotiv, deluje kao da on za ovakve ljudske karaktere najviše krivi očajničko siromaštvo iz kojeg svi oni potiču. Iako je Nikita u Tolstojevom komadu dobio centralno mesto, ono što je neizbežno pomenuti jesu ženska lica ove drame, koja, onako kako ih pisac pozicionira, zapravo pokreću zlo koje se dešava i razvija u njihovom carstvu mraka. Međutim, iako Tolstoj vrlo izvesno samo muškarcu pruža priliku za iskupljenje, dok za ženu (koja je za njega, u ovom slučaju, pokretač zla) tako nešto nije moguće, ovaj tekst ipak pruža dovoljno dokaza da su svi ti ljudi koji žive u jednom takvom carstvu mraka i sami mračni i svi međusobno podjednako sposobni za ono najgore. U ovakvoj dramskoj strukturi, punoj dramatičnih događaja i napetosti koja raste i raste, jureći ka iskupljenju, nema mesta za velike diskusije, razvijanje karaktera ili bilo kakve dvosmislenosti – Tolstoj najveći prostor za razvijanje pruža nemoralu i zlu njegovih dramskih likova. Mrak i morbidnost koje Tolstoj u ovoj drami prikazuje, dali su nam odličan povod da istražujemo kako se oni postavljaju na scenu, sa svešću da to može (i treba) biti još mračnije od svega onoga što sam tekst pruža. Retko je publika u pozorištu stavljena u situaciju da gledajući predstavu ostane bez lika za koji može da se veže i sa kojim može da se poistoveti. Retko je i to da publici nije pružena jasna podela na dobro i zlo, a samim tim i prilika da lako odabere na čijoj će strani biti, a retko je i to da u pozorištu publika bude suočena sa tolikom količinom nasilja i zla koja preovlađuje u scenama. Upravo u tome videli smo priliku da se ostvari želja svih nas koji smo stvarali ovu predstavu – da suočimo publiku sa prilikama i ljudima koji, po pravilu, bivaju nevidljivi."

autorski tim
Tijana Grumićautor adaptacije
Molina Udovički Fotezdramaturg
Miroslav Lakobrijadizajner scenskih efekata
Ivana Nenadovićizvršni producent
Simo Đukićasistent redatelja
Gordana Perovskišaptač
Sanja Ugrinić Mimicainspicijent
Dunja Kostićasistent scenografa
Nemanja Konstantinovićorganizator
Igor Vuk Torbicaredatelj
Miodrag Milivojevićoblikovatelj svjetla
Marina Vukasović - Medenicakostimograf
Ljiljana Mrkić Popovićsuradnik za scenski govor
Olga Mrđenovićasistent kostimografa
Lav Nikolajevič Tolstojautor
Branko Hojnikscenograf
Alen Sinkauzskladatelj
Nenad Sinkauzskladatelj

izvođači
Anastasia MandićKuma
Hana SelimovićAnisja
Ivan ĐorđevićNikita
Ivana ŠćepanovićMarina
Jelena BlagojevićAnjutka
Ljubomir BandovićPetar
Nebojša LjubišićAćim
Nikola VujovićMitrić
Novak RadulovićSvat
Olga OdanovićMatrjona
Vanja EjdusAkuljina

Odgovori

POVEZANE VIJESTI