Login za korisnike

Balet o mladosti

Plesna predstava uz glazbu šlagera i šansona domaće glazbe šezdesetih godina prošloga stoljeća, morala se mijenjati (uključivo s naslovom) samo dan prije premijere, a sve zbog (ne)poštivanja autorskih prava.

***

HNK Split trebao je sezonu 2018/2019 zaključiti doslovno u revijalnom tonu, plesnim kolažem prema popularnim domaćim melodijama iz 60-tih godina prošlog stoljeća. No, samo dan prije premijere predstava se morala mijenjati, promijenjen je i naslov, a sve zbog pisma izvjesnog odvjetničkog ureda kojim se traži se zabrana izvedbe pjesme O jednoj mladosti, kao i korištenje naslova iste u naslovu same predstave.

Prema prvim informacijama, kazalište je propustilo na vrijeme regulirati autorska prava Karla Metikoša, pa je nasljedica istih, Josip Lisac posegnula za pravnim lijekom. Predstava će se tako mijenjati na sam dan premijere, a umjesto originalnog naslova - Balet o jednoj mladosti preimenovana je u Balet o mladosti.

Dramaturg predstave, Goran Golovko kaže kako između glazbenih točaka postoje dramaturško-redateljske poveznice, a točke se ne redaju kao revija nego slijede “unutrašnju logiku jedne večeri u plesnoj dvorani – na plesnjaku, u kojoj se rastvaraju karakteri i njihovi odnosi”.

"U vrijeme kada smo, zajedno s našim roditeljima, vjerovali da ćemo ljetovati na Mjesecu, glazba na plesnjacima ulijevala je nadu. Bila ona slatka, preslađena ili gorko-slatka, zabavna glazba je hranila zajedničke utopije i svaku osobnu, malenu utopiju o zamišljenoj sreći u idealnom svijetu koji nas čeka iza nekog zamišljenog uličnog ugla. Danas, s odmakom od pedesetak godina, na to se vrijeme možemo samo nostalgično osvrtati i blago se podsmjehivati svojoj djetinjoj naivnosti. Plesnjake je zamijenio zaglušujući ritam neke nove plemenske pripadnosti, a glasno zajedništvo tisuća samoća nametnuto nam je pravilo. Svijet je postao neko drugo mjesto od onoga kako smo ga zamišljali. Ili smo samo odrasli. Ostarjeli?

U plesnoj dvorani našega Baleta o jednoj mladosti sviraju se melodije iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, s malim izletima u naredna dva desetljeća i s jednom stranom posvetom opatijskom festivalu iz 1962. One pružaju emotivni okvir za plesno zbivanje koje se obraća našim najzapretanijim osjećajima, čežnjama, željama, strahom od usamljenosti i potrebom za ljubavlju i pripadanjem. Jer je ljudska priroda, srećom, ostala nepromijenjena.", kaže Golovko.

U predstavi su korištene skladbe:

  1. „Što me čini sretnom“ – Josipa Lisac
  2. „Za mene je sreća“ – Gabi Novak i Radojka Šverko
  3. „Ti si moje proljeće“ – Bijele strijele
  4. „Ti“ – Gabi Novak
  5. „Takav je život“ – Pro Arte
  6. „Crne marame“ – Anica Zubović
  7. „Dalmatinke male“ – Zdenka Vučković i Marko Novosel
  8. „Prvi snijeg“ – Gabi Novak
  9. "Još jednom" - Elvira Voća
  10. „Potraži me u predgrađu“ – Lado Leskovar
  11. „Tvoj glas“ – grupa 4M
  12. „Eden baknež“ – Nina Spirova
  13. „Samo jednom se ljubi“ – Ivo Robić
  14. "Decembarska pisma" - Maruška Kalođera
  15. „Plavuša“ – Krunoslav Kićo Slabinac
  16. „Što učinila si ti“ – Oliver Dragojević
  17. "Balada" - Ana Štefok
  18. „O jednoj mladosti“ – Josipa Lisac
  19. „O, mladosti“ – Arsen Dedić
  20. "Sviraj mi sviraj" - Tereza Kesovija

Odgovori