Nakon predstave Did i repa, ovjenčane nagradama na festivalima u zemlji i u inozemstvu, redateljsko-dramaturški dvojac Anica Tomić i Jelena Kovačić potpisuje drugi dio zamišljene trilogije posvećene djetinjstvima.
Autorice nas ovoga puta vode u središte Splita 80-tih godina prošlog stoljeća, u djetinjstvo generacije rođene krajem sedamdesetih, koja je vozila ponice, igrala laštik i balun, sastajala se na ulici ili isprid portuna, a u školi marljivo učila iz početnice Dobro jutro. Ane, Mare, Luce i Bepo, danas odrasli, a nekada djeca, sjećaju se upravo onih trenutaka koji su ih nepovratno povezali, vraćaju se u svoje školske klupe i na svoje igralište, koje još uvijek čuva miris djetinjstva.
U njihovim pričama istovremeno prepoznajemo vlastita djetinjstva, ali i vlastitu djecu, koja se svađaju, mire, zaljubljuju i tuguju, jednom riječju odrastaju. A na tom putu odrastanja, jedna osoba ima sasvim posebno mjesto – učiteljica. Ona prva koju zauvijek pamtimo, ona koja nas vodi dok prvi puta sjedamo u školske klupe i kvrgavim slovima ispisujemo svoje ime na bilježnicama. Ova predstava stoga je posvećena svim djetinjstvima, ali i svim našim učiteljicama koje su nas učile čitati, pisati, računati, misliti, ali prije svega živjeti.