Alessandro Serra još je davne 2006. godine fotografirajući karnevalske svečanosti na Sardiniji došao na ideju da Shakespeareova Macbetha inscenira na sardinskom. Ideja je, međutim na realizaciju čekala punih deset godina da bi potom njegov Macbettu 2017. osvojio i nagradu talijsnkog udruženja kazališnih kritičara i Premio UBU za najbolju predstavu i prometnuo se festivalski hit.
Kritičari tvrde kako je tajna uspjeha predstave u kombinaciji snažne fizikalnosti izvođača s ritualnim i arhetipskim (uključujući i činjenicu da sve uloge igraju muškarci, pa i onu dok svih više i snažnije Lady Macbeth), iznimnoj zvučnoj slici i naravno - sardinskom prijevodu Shakespearea.
Izvornik vam je, vjerujemo, poznat: naslovni lik najkraće i najkrvavije Shakespeareove tragedije je general u vojsci škotskog kralja Duncana. Vraćajući se iz okršaja s udruženim Norvežanima i Ircima, u šumi nailazi na vještice koje mu proriču skoru titulu kralja Škotske. Ne gubeći vrijeme, Macbeth u suradnji sa svojom Lady ubija kralja, a u ostatku drame izmjenjuju se krvoprolića, mjesečarenje i stravična ukazanja. Nakon što je pobio više ljudi nego Schwarzenegger u Komandosu, Macbetha stiže neumitan tragičan kraj.
Osim što je zaživio u dramskim i opernim izvedbama, te dao ime Faulknerovu romanu, Macbeth je sastavnica jednog od najpoznatijih praznovjerja kazališnog svijeta. Ako izgovorite ime drame naglas dogodit će vam se ovo.
