Belgijski sociolog koji se prometnuo u kazališnog autora, Milo Rau i njegova kompanija International Institute of Political Murder već su niz godina aposlutni hit na pozornicama diljem svijeta, pa ne čudi što ih je 2015. godine centar CAMPO iz Ghenta angažirao da za njih novi autorski projekt u kojem bi izvođači bila djeca.
Rau je, po svojoj već dobro znanoj metodi, narudžbu odlučio 'zaoštriti' do kraja, pa je za okosnicu predstave koju izvode djeca odabrao priču o Marcu Dutrouxu, belgijskom pedofilu koji je sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća oteo i silovao šest djevojčica, a četiri od njih i ubio.
'Taj je slučaj bio društveno prijeloman trenutak. A mene je zanimalo istražiti što saznajemo o sebi kad nam tu priči prepričavaju djeca', kaže Rau.
Predstava, međutim, nije scenska rekreacija tog grozomornog slučaja, već istraživanje o formiranju osobnog identiteta u vremenima nacionalnih trauma, a sve u formatu djela od kojeg je predstava i preuzela naslov: serije skladbi za klavir četveroručno, a što ih je u svrhu klavirske poduke najmlađih skladao Igor Stravinsky.
U radu na predstavi su tako uz dvije podjele izvođača u dobi od 8 do 13 godina sudjelovali i pedagozi, psiholozi i roditelji odnosno staratelji angažirane djece, a rezultat je brechtijanska predstava koja se - tvrde kritičari - nikada ne približuje očekivanom senzacionalizmu.
Five Easy Peaces otvara Festival svjetskog kazališta 2018. godine, a njihova službena najava glasi ovako:
'Redatelj koristi biografiju najvećeg belgijskog zločinca kako bi iscrtao kratku povijest Belgije i promišljao scensku (re)prezentaciju ljudskih osjećaja. Five easy Pieces testira granice onoga što djeca znaju, osjećaju i rade. Iskonska estetska i teatarska pitanja stapaju se s onim moralnim: kako djeca shvaćaju pravo značenje narativa, empatije, gubitka, podčinjavanja, starosti, razočarenja ili pobune? Kako mi reagiramo na djecu u nasilnim, ljubavnim i romantičnim scenama? Najvažnije od svega, šta to govori o našim osobnim strahovima i porivima?'