Kada je sredinom dvadesetog stoljeća Gianni Rodari, talijanski pisac najpoznatiji po svojim knjigama za djecu, objavio prvi puta svoju Il Romanzo di Cipollino, nije se moglo niti očekivati da će ona polučiti takav uspjeh i slavu. Prvo kao hit predstava za djecu, a zatim i kao slavni balet na Hačaturjanovu glazbu i Majorovljevu koreografiju.
Glavni junaci priče su voće i povrće, čime Rodari ublažava težinu političke alegorije, čini pripovijest pristupačnijom djeci i humornim odmakom podcrtava apsurdnost nepravednih društvenih sustava. U priči, Čipolino pokušava osloboditi iz zatvora svojega oca, koji je nehotice stao na nogu princu Limunu i pritom se upliće u šira društvena zbivanja te podiže bunu koja će dovesti do uspostave pravednijeg društva.
„Ova priča čita se kao politička početnica, koja svoju malu publiku uči kako se ne treba miriti s nepravdom i ukazuje na snagu zajedničkog protesta putem konkretne akcije za koju su potrebni hrabri pojednici. Čipolino kao dijete, mladi luk, nije opterećen cinizmom ni pesimizmom te kao takav tijekom priče gradi i brani svoje ideale koji bi trebali biti zdravorazumski parametri svakoga društva. Kod Rodarija sve završava uspješnim političkim prevratom, odnosno revolucijom, ali ova predstava, koja nastaje više desetaka godina nakon predloška, pokušava uspostaviti ravnotežu mirnim putem“, pojašnjava Ana Tonković Dolenčić, autorica dramatizacije.
