Naslovnica > VIJESTI > CROSSOVER > Sezona 2009/10: HNK Rijeka

Sezona 2009/10: HNK Rijeka

U Rijeci nema recesije. Među ukupno 13 premijera našlo se mjesta i za djeci namjenjen autorski projekt poznatog domaćeg likovnjaka Gorana Lelasa, ali i za na talijanski prevedenu dramu Mire Gavrana u režiji - Neve Rošić. No, ni to nije sve - riječki je HNK dobio i novi festival - KamovFest.
Share on facebook
Share on twitter

Prenosimo vam najave premijernih naslova u sezoni 2009/2010. onako kako ih je oglasilo Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci. Za početak uvodna riječ intendantice:

Velika i Zajc off scena
U svojim nastojanjima da se približimo današnjem gledatelju i dopremo do potencijalnog kazališnog posjetitelja, tijekom proteklih dviju sezona, osmisli smo i uveli pojedine inovacije u programu te učinili određene pomake u načinu rada. Stalni trend povećanja broja posjetitelja Kazališta povratna je informacija kojoj smo težili  i najbolja koju smo mogli dobiti - i koju smo dobili, čak dvije sezone za redom. S takvom potvrdom prihvaćenosti i uspješnosti naših repertoarnih poteza kod kazališne publike, ušli smo i u promišljanje kazališne sezone 2009./2010. Nastojat ćemo, unatoč ograničavajućem faktoru ekonomske krize, svoja repertoarna promišljanja ostvariti  na  visokoj umjetničkoj i kreativnoj razini.
U repertoaru koji i ove sezone nastaje kao spoj svjetskog i nacionalnog te klasičnog i suvremenog, poveznica koja ponegdje naglašenije, a ponegdje diskretnije, klizi između većine naslova u svim četirima umjetničkim granama jest antika odnosno grčka antička drama. Antička drama koja svoje teme i junake crpi iz mitologije, kao i ona koja se nadahnjuje svojom suvremenošću, ne štedeći je ni preciznih uboda kritičke oštrice. Ne činimo to samo stoga što bismo na riječkoj pozornici  željeli isključivo i što vjernije oživjeti antički duh, već stoga što je ponekad važno osvrnuti se unatrag da bismo bolje prepoznali ono sada, vratiti se u prošlo doba kako bi lakše pronašli sadašnjost. Ovdje taj povratak znači povratak temeljima europske kulture i kazališta, a vjerujemo da će ovosezonska tematska odrednica zapravo značiti umjetnički intezivnu i uzbudljivu potragu za tim izvorištima što nose univerzalne dimenzije i trenucima „preklapanja“ prošlog i sadašnjeg.

KamovFest
I ove sezone bavit ćemo se identitetom Rijeke koji čine u prvome redu njeni ljudi, oni koji su joj pripadali, koji su u njoj živjeli, oni koji su u njoj rođeni. Poput Ivana pl. Zajca. Poput Janka Polića Kamova. Od njegove smrti prošlo je točno jedno stoljeće. Ta obljetnica povodom je ne samo još jednom prigodnom prisjećanju, već, vjerujemo, umjetničkom i znanstvenom ukazivanju na vrijednost i važnost književnika rođenog u Rijeci 1886. godine. Naime, zajedno sa svojim suradnicima, a uz veliku podršku gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, odlučila sam napraviti svojevrstan pandan Zajčevim danima - ustanoviti novu manifestaciju pod nazivom KamovFest.
Jer ovim književnikom i njegovim djelom nije samo započela hrvatska književna avangarda, već je ovaj „ukleti pjesnik“ po mnogim elementima svoga stvaralaštva započeo avangardne procese što su uslijedili u Europi. Stoga ne čudi što je tijekom posljednjeg desetljeća  postao zanimljiv i europskoj te svjetskoj književnoj javnosti, koja sa začudnošću otkriva književnoumjetničku osobnost Kamova.

Zajčevi dani
Već tradicionalna manifestacija „Zajčevi dani“ doživjet će svoje 17. izdanje, što smo ga posvetili još jednom rođenom Riječaninu, istaknutom hrvatskom glazbeniku i dirigentu koji se proslavio diljem svijeta Lovri pl. Matačiću u povodu 110. obljetnice rođenja. Svečano otvorenje glazbene i glazbeno-scenske manifestacije, kao i otvorenje nove kazališne sezone  označit će praizvedba komične opere „Casanova u Istri“ Alfija Kabilja.

Subotnje matineje u foyeru
Za ljubitelje glazbe pripremili smo još jednu novinu, koncertno iznenađenje što smo ga nazvali „Subotnje matineje u foyeru“. Riječ je o nizu koncerata što će ih izvoditi komorni sastavi  orkestra Opere. „Subotnjim matinejama“ nastojali smo dodatno obogatiti našu popularnu koncertnu sezonu, koja ponovno donosi zanimljive programe, soliste i dirigente.

Program za djecu
Nastavljamo s  programom za djecu te postavljanjem jedne predstave u sezoni namijenjene mlađim osnovnoškolcima. Ove sezone to je „Somewhere City“ multimedijalna predstava za djecu i odrasle Gorana Lelasa u okviru programa Talijanske drame. I u repriznom ćemo programu, zbog uvijek velikog interesa, zadržati dosadašnje naslove za djecu: uspješnice  „Ljepotica i zvijer“ te „Pčelica Maja“, zahvaljujući kojoj je već 8 tisuća najmlađih gledatelja prvi put posjetilo kazalište i na njima prihvatljiv i prilagođen način upoznalo svijet operne umjetnosti.
Stoga vas pozivam, cijenjeni kazališni posjetitelji, da nam se pridružite i ove sezone, da ponovno zajedno ulazimo u jedinstvene prostore kazališne umjetnosti.

Nada Matošević Orešković,
intendantica HNK Ivana pl. Zajca

HRVATSKA DRAMA

Christelle Harbonn i François-Michel Pesenti (po motivima starogrčkih  tragedija):  MED+PEPEO / IZNAD PONORA
režija: François-Michel Pesenti
premijera: 17. 10. 2009.

Nakon što sam na scenu postavio više grčkih tragedija, jedino što me danas još zanima jest pitanje prikaza antičkog zbora. Recimo da su u mojim očima junaci postali takvima da ih se može „psihologizirati“ i da je zbor ono jedino što i dalje ostaje nositeljem neobičnosti projekta kazališta HNK Ivana pl. Zajca: stvoriti humanost oslobođenu spona svoje vlastite mitologije. Taj kolektivni lik, bez ikakvog drugog oružja osim snage koja proizlazi iz „kolektivnosti“, bio je jedna vrsta kozmogonije koja je obgrlila svo povijesno, filozofsko te religiozno znanje svog vremena, a svako od ta tri područja znanja luta u potrazi za smislom kojeg treba dati onome što tog smisla nema: monstruoznosti. Na taj je način on određivao konture ljudske duše. Daleko od zvijeri, daleko od bogova.

François-Michel Pesenti

Aristofan: LIZISTRATA
režija: Róbert Alföldi
premijera: 20. 02. 2010.

Najduhovitiji grčki komediograf, Aristofan, još je od antike bio omiljen zbog svoje razularene mašte, prštave domišljatosti, bujnog i razigranog jezika, briljantne satire na društveni, intelektualni i politički život Atene svoga vremena. U središtu ”Lizistrate“, njegovog najboljeg djela i posljednje komedije, je seksualni bojkot kao političko sredstvo žena. Ova prva komičarska heroina u povijesti kazališta, nagovara žene da uskrate spolne odnose muževima koji ratuju, sve dok ih ne prisile da sklope mir,  dok im „jači spol“, ne znajući što učiniti - prijeti lomačom. Komad je izazvao veliku pažnju kasnijih generacija zbog svog prikaza odnosa spolova i seksualnosti uopće, odnosno skrivenih seksualnih aluzija i otvorene opscenosti teksta. Suvremeni kritičari i teoretičari često ga navode kao primjer iznošenja feminističkih i pacifističkih  ideja u drevnoj književnosti.
Ovo uprizorenje ”Lizistrate“ pokušat će prikazati i onu drugu, tamniju stranu komedije, postavljajući pitanja na teme identiteta, morala i čovječnosti, no ujedno će zadržati svoj silan i sočan humor. U njoj će se senzualnost i okrutnost,  Eros i Tanatos sučeliti na posve neočekivan način.

KAMOVFEST
Janko Polić Kamov - Lary Zappia: DA JE PROKLET KAM
elegija vrhu zalutale duše
režija: Lary Zappia
premijera: 09. 04. 2010.

Stota obljetnica smrti Janka Polića (2010.) izvrstan je povod da se redatelj uhvati u koštac s piscem za kojim poseže već dvadeset godina. Sada kada taj zamišljeni susret napokon treba realizirati, sada kada Kamovljeva rečenica treba prerasti u moje umjetničko sredstvo, otkrivam da je zamišljana redateljska predstava daleko od one uprizorive, sada spoznajem da je zanos moje mladosti prikrivao mane Kamovljevih drama i da se privlačnost njegova za mene sastojala prije svega u hartiji silovanoj stihom  i proročanskoj hrabrosti da se smrti pogleda u oko. Svjestan sam da Kamov nije moj dramski pisac, ali je drama njegovog života apsolutno moje pismo. Stoga će moj hommage stoljeću odsutnosti Kamova biti čeprkanje po kratkom životu ukletog pjesnika, životu koji je stoput uzbudljiviji od njegovih drama. Dramska će forma buduće predstave biti svojevrstan pastiche kojim ćemo opjevati jednu psihopatologiju (Kamov tvrdi da je dosadna literatura bez propalica, luđaka i zločinaca), i kojim ćemo zahvatiti kaleidoskop uzavrelog svijeta s početka raskalašenog, dekadentnog i kaotičnog dvadesetog vijeka u kojemu „glava bukti i polijetava k zidu“, a pjesnik vapi da „tresne njome“. Tkivo buduće predstave neće sličiti dobro skrojenom komadu. Ono će, naprotiv, biti amorfno, nelinearno i rasuto poput života naslovnog lica i neće se vezati ni za jedan isključivi žanr ili koherentni kazališni izraz. I takvo će, u svojoj skicoznosti i u svojoj nesavršenosti, biti „nad [njegovom] smrti jedino moje opijelo“.

Lary Zappia

ZAJC OFF
Hristo Bojčev: OPĆA BOLNICA
režija: Matjaž Latin
premijera:  18. 12. 2009

Bugarski dramatičar Hristo Bojčev jedan je od najnagrađivanijih i najizvođenijih autora iz zemalja bivše Istočne Europe, točnije Balkana. Mnogi ga još pamte po možda najotkačenijoj predsjedničkoj kampanji u kojoj se iz „fore“ kandidirao za bugarskog predsjednika, želeći „napraviti politički teatar s publikom od osam milijuna glasača“, pri čemu je, kako sam naglašava, „govorio gluposti i dobio 200 tisuća glasova“!
Njegov dramski tekst ”Opća bolnica“ metafora je svijeta ostavljenog na marginama svjetskih interesnih zona, poput većine današnjih bivših komunističkih zemalja, koje svoj spas jedino vide u što skorašnjoj integraciji s Europom, uključenjima u NATO savez - ukratko, dugoočekivanom dolasku Zapada u kojemu će napokon sve biti ljepše, a život puno lagodniji. Tekst je prožet duhovitošću, crnim humorom, no i poetičnošću te začudnošću u kojemu se pitamo je li naš životni prostor zaista jedna „opća bolnica“. U njoj se ne zna tko od čega zapravo boluje, tko su pacijenti s „dijagnozama“ a tko liječnici, i tko je tu na kraju „bolestan“ a tko „zdrav“. No, za njegove je antiheroje znakovito da uvijek imaju nadu da će pobijediti život. Stoga i njihov autor zaključuje: „Iluzija je nešto najveće što čovjek posjeduje i ona ga okrepljuje da izdrži život do kraja“.

TALIJANSKA DRAMA

Sergi Belbel: BRUTTA/RUŽNA
glazba: Oscar Roig
režija: Toni Cafiero
premijera: 26.11.2009.

Sokrat: „o, dragi Pane, i vi druga božanstva ovoga mjesta, podarite mi unutarnju ljepotu duše, a što se tiče vanjštine, neka se složi s onim što je najdublje u meni.“

Platon, Fedar

Rođena iz kreativnog genija kontroverznog katalonskog komediografa Sergia Belbela, ova komedija s glazbom potpuno crnog ozračja, pretvara i predlaže u suvremenom ključu antički grčki mit o Narcisu, te oblikuje prirodu i bogove u suvremena bića bliska svakodnevici. To je priča o djevojci neugledne vanjštine koja se bori da uspije u svijetu koji je odbacuje, manipulira njome i niječe ju, obvezuje na nesmiljenu niskost i nepopravljivu podlost.
Jednostavna je to priča, bez drame, jer protagonistica  ne može učiniti baš ništa da promijeni tijek stvari.
To je komedija, jer nas priča, premda strašna, nasmijava. Ali to je i tragedija, jer su tu hiroviti bogovi i oni zapravo besramno manipuliraju, oni vuku konce sudbine naše protagonistice. Ti bogovi ne govore velikim riječima kao u grčkim tragedijama, već tiho žive u nama i neumoljivo označuju put našega života.
Istodobno je „Ružna“ i priča o jednom drugom liku, možda suprotnom od prethodnog, kojemu je priroda, kao i mitskom Narcisu, podarila draž i fizičku ljepotu s velikom sposobnošću zavođenja.

Goran Lelas: SOMEWHERE CITY
režija: Goran Lelas
premijera: 11.05.2010.

Glasoviti hrvatski likovni umjetnik, kostimograf i pisac, stvorio je u svojoj genijalnoj kreativnosti originalnu bajku za djecu i odrasle. Goran Lelas ima iza sebe blistavu karijeru kazališnog kostimografa i dizajnera, izlagao je u nekim od najprestižnijih svjetskih muzeja, među ostalim njegova su djela prošle godine bila predstavljena u MOMA muzeju u New Yorku.

Lelas je svoju teatarsku bajku posvetio djeci i odraslima čiji su likovi stanovnici nekoga idealnog grada koji lebdi na nebu i putuje svijetom, donoseći svima poruku mira i bratstva, nadasve poruku koja poziva da se poštuje okoliš i cijeli svijet poput velikoga grada koji valja štititi i braniti.

ZAJC OFF
Miro Gavran: TUTTO SULLE DONNE/SVE O ŽENAMA
prijevod: Silvio Ferrari
režija: Neva Rošić
premijera: 24.03.2010.

Tri glumice za petnaest lica. Dvije sestre u svađi zbog jednog muškarca u kojega su obje bile zaljubljene; druge dvije žene povezane velikim prijateljstvom koje je ušlo u krizu zbog upada u njihov život treće žene; tri tajnice koje rade u istom poduzeću; tri djevojčice koje polaze isti vrtić; tri starije žene zajedno u istom domu. To je kazališni komad Sve o ženama koji je postavljen u Teatro San Giuseppe. Napisao ga je 2000. Miro Gavran, najplodniji suvremeni hrvatski dramski pisac. Na talijanski jezik preveo ga je renomirani Silvio Ferrari. Predstavu će uprizoriti umjetnice Elvia Nacinovich, Elena Brumini i Rosanna Bubola, svaka od njih igrat će pet uloga u pet izmjeničnih i prepletenih životnih priča. Pouzdanje daje ponovno Neva Rošić kao redateljica.

Poklon Talijanske drame svojoj publici
CIAO LUCIO
izbor glazbe i režija: Bruno Nacinovich

Spettacolo per le Comunità degli Italiani con musiche eseguite dal vivo che ripercorrono la vita e l'opera del grande cantautore italiano Lucio Battisti, uno dei massimi autori ed interpreti nella storia della musica leggera italiana le cui canzoni continuano a entusiasmare le vecchie e le nuove generazioni. In scena gli attori Bruno Nacinovich, Alida Delcaro, Lucio Slama e Toni Plešić che saranno accompagnati da una piccola band guidata dallo stesso Bruno Nacinovich.

Predstava za Zajednicu Talijana kojom se prolazi kroz život i djelo velikoga talijanskog kantautora Lucia Battistija, jednog od najvećih autora i interpretatora talijanske glazbe čije predstave i dalje oduševljavaju stare i nove generacije. Na sceni će se naći umjetnici Bruno Nacinovich, Alida Delcaro, Lucio Slama i Toni Plešić uz pratnju benda pod ravnanjem Bruna Nacinovicha.

OPERA

ZAJČEVI DANI
Alfi Kabiljo: CASANOVA U ISTRI
libreto: Drago Orlić i Alfi Kabiljo
dirigent: Ivo Lipanović
režija: Krešimir Dolenčić
premijera:  3. 10. 2009.

Praizvedbu na riječkoj pozornici doživjet će komična opera u četiri čina „Casanova u Istri“ Alfija Kabilja, hrvatskog skladatelja, dirigenta i aranžera s uspješnom 60-godišnjom kazališnom karijerom, autora najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla svih vremena „Jalta, Jalta“.
Radnja se zbiva u Veneciji, Poreču i Vrsaru 1776. Naime, u svojim je „Memoarima“ legendarni zavodnik Venecijanac, ali pravi građanin Europe Casanova spominje posjet Vrsaru i Istri. To je bila osnova da još prije 10 godina naš poznati skladatelj napiše kratki libreto kojeg je poslije znatno proširio poznati istarski pjesnik, pisac, satiričar Drago Orlić.
U glazbenom smislu to je vrsta suvremenog rosinijevskog pristupa operi buffi, koja u arijama daje velike mogućnosti solistima da pokažu svoje umijeće. Partituru odlikuju melodioznost i efektna orkestracija, te apotekarski odnosi scena u vrlo odmjerenoj dramaturgiji.
Praizvedbom „Casanove u Istri“ bit će svečano otvoreni „Zajčevi dani 2009.“.

Francesco Cilèa: ADRIANA LECOUVREUR
libreto: Arturo Colautti prema drami E. Scribea i E. Legouvea
dirigentica: Nada Matošević
režija: Ozren Prohić
premijera: 11. 03. 2010.

F. Cilèa stvara unutar verističke tradicije nastojeći se baviti životom poznate francuske glumice čiji život je postao primjerom preplitanja sudbine života i života u kazalištu te su mnoge drame i opere tematizirale i mitizirale ovu iznimno važnu glumicu. No tek je Cileina opera uspjela do kraja svesti umjetničku glazbenu formu u suglasje sa sadržajem koji je, kroz godine, melodramatiziran u odnosu na stvarne fakte. Od praizvedbe 1902. godine u Milanu, ova iznimna opera intrigira na sceni. Uspostavljena je kao glazbena drama u verističkom glazbenom prosedeu tako da je glazbena forma nadvladala moguće melodramske neuvjerljivosti te je snagom dramskih situacija uspostavila ponovno dramsku i gotovo tragičnu oprimjerenost ove teme u kazalištu. Stvarne povijesne osobe stavljene su u fiktivne historijske i međuljudske epizode koje verističkim tretmanom postaju stvarne i vidljivo skladane za pozornicu. Prožetost glazbe i dramske radnje u melankoličnom Cileinu ozračju ostvarilo je jedno od najzanimljivijih opernih djela dvadesetog stoljeća.

Gaetano Donizetti: LUCIA DI LAMERMOOR
libreto: Salvatore Cammarano prema romanu W. Scotta
dirigent: Nikša Bareza
režija: Damir Zlatar Frey
premijera: 24. 04. 2010.

Opera „Lucia di Lamermoor“ u svim svojim slojevima romantičarska je opera nastala na talijanskoj belkantističkoj tradiciji. Nadahnuta romantičarskim sadržajem koji svojom dvostrukošću realiteta i fikcije te svojim goticizmom uspostavlja zanimljivu dramaturšku strukturu. Kroz zanimljivu glazbenu formu, ova opera realizira i interpretira dramske sadržaje. Pisana za pjevače iznimnih sposobnosti i vokalne spremnosti zahtijeva iznimnu umjetničku disciplinu i preciznost, a dramska podloga priče iziskuje iznimnu scensku maštovitost. Od svoje praizvedbe 1835. u Napulju intrigirala je ne samo svojom virtuoznošću već i iznimnom glazbenom interpretacijom sadržaja, tako da je francuska verzija ove opere napisana za parišku premijeru 1839. godine. Romantičarska dramaturška podloga i glazbena interpretacija u suglasju i u kontrastu stvaraju jednu od najljepših i najzanimljivijih opera.

BALET

AUTORSKA VEČER PATRICKA DELCROIXA
koreograf i redatelj: Patrick Delcroix
premijera: 23.01.2010.

Patrick Delcroix, jedan od vodećih koreografa europske plesne scene koji je kao plesač proveo 17 godina u jednoj od najpoznatijih svjetskih trupa NDT-u, pod vodstvom Jiříja Kyliána i koji je tijekom karijere surađivao s proslavljenim imenima plesnog svijeta kao što su Jiří Kylián, William Forsythe, Mats Ek, Ohad Naharin, Edouard Lock, Nacho Duato, Hans van Manen, Johan Inger, Nils Christie itd., kreirat će novo djelo za baletni ansambl HNK-a Ivana pl. Zajca.
Kao koreograf napravio je više od 25 baleta za više od 20 kazališnih kuća diljem svijeta, uključujući Nederlands Dans Theater, Basel Ballet, Wiener Staatsoper, Introdans, Cisne Negro, Cape Town City Ballet, Ballet Prague, Ballet Jazz de Montreal, Djazzex itd., dobitnik je niza nagrada, a između ostalog i Chevalier dans l'Ordre des “Arts et des Lettres” 2001.(ordena Viteza  fracuske Vlade za zasluge u umjetnosti).

Maurice Ravel: DAPHNIS I CHLOE
koreograf i redatelj: Staša Zurovac
premijera: 22.05.2010.

Longusova poema, koja odiše neuvelom i mladenačkom svježinom jednog Homera i nakon tisuću ljeta vije u sebi onaj zanos i nedostižnu krasotu jedne netaknute ljubavi, kao da na svijetu nije bilo ni razočaranja, ni zla, ni starosti, ni barbarstva, ni Rima , ni kršćanstva...  Ljubavne dogodovštine, slike u okviru sudbinski povezane ljubavne priče, čine taj nježni cvjetak pozne helenske kulture jedinstvenim.
”U tom djelu blistaju na svom vrhuncu um, umjetnost i ukus“, kaže Goethe.
Ipak, nemoguće je ne primjetiti utopijsko predočenje „raja“ i djetinje poimanje čiste ljubavi između pastira i pastirice, gdje čak i ratovi i otimačine izgledaju bezazleno, gdje ideja o svijetu  i odnosu oslobođenom svake ugroze gotovo graniči s ludilom. Prepuštajući zlu sudbinu onima koji nisu tako sretni da iskuse čistu ljubav i nezemaljsku sreću, zaštićeni vojskama Panova i Nimfi, Daphnis i Chloe blude po brežuljcima virtualnog raja otoka Lesbosa s uvijek sretnim završetkom. Na mjestu gdje se nevolja i zlo čine manje strašnim nego u običnim bajkama, možemo reći da oni, tako čisti i nevini, blaženi u svojoj sreći, zacijelo taj raj i zaslužuju.
...i na kraju:
'' Neka nam Bog dade snage da budemo čisti dok opisujemo ljubav drugih ljudi.'' (Longus)
U ovo će baletno djelo kao njegov sastavni dio biti inkomporiran i Ravelov „Bolero“.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI