Naslovnica > PREDSTAVE > Junaci Pavlove ulice

Junaci Pavlove ulice

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Junaštvo, nasilje, ratovi, ponos, smrt... A sve to nisu prizori iz domaćeg filma već adaptacija dječjeg književnog klasika.
autorski tim funkcija
Sara Milavecasistent dramskog pedagoga
Nikolina Rafajautor adaptacije
Nikolina Rafajdramaturg
Grozdana Lajić Horvatasistent redatelja
Grozdana Lajić Horvatdramski pedagog
Nikolina Medaksuradnik za scenski pokret
Lea Anastazija Flegerredatelj
Alen Marinoblikovatelj svjetla
Marta Žegurakostimograf
Ferenc Molnárautor predloška
Marta Crnobrnjascenograf
Milorad Stranićskladatelj

Priča o borbi dječaka Pavlove ulice da spase svoj grund od dječaka iz drugog kvarta, Crvenokošuljaša, vjerojatno je većini ostala u sjećanju iz osnovnoškolske lektire. Crvenokošuljaši žele dječacima iz Pavlove ulice oteti prostor za igru, dječaci iz Pavlove spremni su ga braniti i tako počinje pravi mali rat. Dječaci iz Pavlove na kraju obrane svoj grund, ali kraj nije sretan, jer uskoro umire njihov prijatelj, boležljivi Nemeček koji se hrabro borio unatoč upali pluća. Na kraju grund postaje gradilište i dječaci, nakon ponosa zbog pobjede, shvaćaju da odrastanje znači i gubitak iluzija.

Junaci Pavlove ulice, roman Ferenca Molnara, mađarskog prozaika i dramatičara objavljen je 1906. i u svijetu je najpoznatiji mađarski roman. Lik Nemečeka zauzeo je u dječjoj literaturi mjesto uz bok Oliveru Twistu i Tomu Sawyeru. Roman je doživio četiri filmske adaptacije. Obično se smatra da je Molnar u 'Junacima' izrazio mračnu slutnju Prvog svjetskog rata.

U Zagrebačkom kazalištu mladih odlučili su inscenaciju romana realizirati sa polaznicima Učilišta, a režiju predstave povjerili su Lei Anastaziji Fleger.

"Predstava nastala prema dječjem pustolovnom romanu Ferenca Molnára Junaci Pavlove ulice u potpunosti preuzima ideju dječjeg svijeta u malom te na scenu kao izvođače postavlja isključivo polaznike Učilišta. Likovi profesora, roditelja i svih ostalih odraslih figura reduciraju se i scenom zavladaju dvije skupine dječaka kojima nedostaje prostor za igru. Tematiziraju se problemi odrastanja u svakodnevici zbijenoj među visokim zgradama koje ne ostavljaju mnogo od sanjiva prostranstva potrebnog svakom djetetu, u kojem igri nikad ne bi došao kraj. Utočište, koje je moglo postati svime što žele, dječaci Pavlove ulice oformili su na gradilištu u najmu jedne pilane. U labirintu građevinskog materijala otkrivaju se utvrde, teren za loptanje (i to s dvama golovima!) i dječja zajednica u kojoj vrijede isključivo pravila koje je sama postavila. Nevinost i naivnost dječjeg svijeta protkana je čvrstom hijerarhijom unutar koje su organizirani poput prave male vojske, u kojoj svaki član ima svoj čin i spram njega pripadajuće odgovornosti i zadatke. Očekivano se razotkriva i nepravednost hijerarhije, jer se netko nezasluženo mora naći na dnu. Potreba za obranom njihova svijeta slobode javit će se u trenutku zapljene, kad im stariji i osjetno snažniji dječaci otmu sve do posljednje pikule. Početak rivalstva vrhunac doseže krađom zastave koja simbolizira njihovo neraskidivo zajedništvo. Krađe su samo najava želje suparničke strane za zauzimanjem njihova teritorija. Sukobi suparničkih strana kulminiraju objavom rata koji će pokazati kako su daleko od suparnika – oni su jednostavno dječaci koji se igraju na različitim stranama i koji jednako žele i jednako imaju pravo na prostor u kojem bi neometano mogli odrastati. Napucavati loptu. Ili recitirati poeziju. U ratu obje strane shvaćaju nepravednost vlastitih postupaka, a oni koji su glasili za najslabije i obnašali najniži čin pokazuju se pravim junacima. Naposljetku, njihov dječji svijet nadvladat će događaji izvan njihove kontrole i bit će prisiljeni ući u svijet odraslih kojem su tako dugo uspijevali odoljeti. I u kojem vrijede sasvim druga pravila od onih na koja su naviknuli“,  zapisala je o predstavi dramaturginja Nikolina Rafaj.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter