Nova predstava Zagrebačkog kazališta mladih Ljudski glas višeglasna je scenska cjelina koncipirana iz triju tekstnih predložaka: poetskog monologa Ljudski glas Jeana Cocteaua s kraja dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, fragmenata epistolarno-ispovjednog romana I Love Dick autorice Chris Kraus objavljena 1997. te izabranih dijelova intimističko-teorijsko-filozofskog teksta Testo Junkie Paula B. Preciada objavljena na španjolskom 2008.
U ovom autorskom konceptu sva tri teksta povezuje ženski glas u pregovorima s nijemim muškim subjektom, odnosno njegovom društvenom konstrukcijom. Kod Cocteaua to je glas telefonom upućen izgubljenom objektu žudnje s kojim je nemoguće rastati se, monolog koji ispresijecan tišinama i stankama pokušava na životu održati posljednje minute već izgubljenje ljubavi. U epistolarnom, postmodernističkom romanu Chris Kraus glas žudnje pretočen je u pisma upućena idealiziranu muškom arhetipu kauboja-intelektualca s namjerom da ga se zavede i isprovocira njegov mačo-identitet. Preciado u svom teorijsko-filozofskom traktatu posvećenu raskrinkavanju kapitalističkih odnosa moći i procesa proizvodnje odlazi najdalje u preispitivanju konstrukcija spolnih i rodnih konvencija; apliciranjem testosterona na kožu pristupa vlastitom tijelu kao prostoru suvereniteta, slobode i eksperimenta, odnosno kao masi otpora društveno nametnutoj kontroli identiteta, seksualnosti i spolnoj predodređenosti.
Sva tri predloška intimno, strastveno i nadasve kritički preispituju odnose moći i žudnje u društvenim praksama i politikama feminizma, mačizma, patrijarhata, kapitalizma, tehnologije, pornografije, farmakologije i roda.
Projekt Ljudski glas ponovo okuplja autorski tim koji je u ZKM-u već surađivao na predstavi Pismo Heineru M., redatelja Bojana Đorđeva, pisca i dramaturga Gorana Ferčeca i vizualnog umjetnika Sinišu Ilića.
