Login za korisnike

Sjećanje šume

Hvaljeni i nagradom Fric ovjenčani roman Damira Karakaša na scenu Gavelle stiže u režiji Tamare Damjanović.

***

'Sjećanje šume Damira Karakaša kratki je roman poetskog tempa, knjiga o jednom neobičnom odrastanju pod sjenom misterija koji se krije u samom tijelu. Knjiga u kojoj se natječu strah i volja, dodiruje trauma, humor i poezija. Knjiga s ruba šume, posve karakaševska, uvrnuta u svojoj logici, točna i tečna, pomaknuta i razumljiva, knjiga koja može u svijet. Mala velika knjiga.', zapisao je povodom njegove objave 2016. godine Robert Perišić.

U 2017. godini Karakašev mali veliki roman dobio je nagradu Fric, a usezoni 2017/2018 i svoju kazališnu inačicu čiju režiju na sceni Gavelle potpisuje Tamara Damjanović.

Ona ujedno sa Ninom Bajsić potpisuje i adaptaciju romana, a potonja o tom procesu kaže:

Sjećanje šume najiskreniji je i možda najpotresniji iskaz odnosa koji se u većoj ili manjoj mjeri provlači kroz sva Karakaševa djela – odnosa oca i sina. Predstava nastala po istoimenom romanu pred gledatelje iznosi priču o odrastanju u kraju koji ne nudi mnogo više od puke borbe za preživljavanje. U toj premisi leži i temeljni sukob protagonista i njegove okoline, dječaka koji traži više, koji se penje na vrhove drveća u potrazi za širom slikom od one čija očekivanja ne uspijeva ispuniti.

Čudesna i tajnovita, za dječaka šuma istovremeno predstavlja mjesto bijega i prijetnje. Prostor iz kojeg u svakom trenutku prijeti opasnost umotana u mrak gustog zelenila i zvukove divljih životinja, ujedno nudi i prostor utjehe, mira i slobode za kojom protagonist vapi u bijegu od surove okrutnosti sredine u kojoj se našao, sredine u kojoj se svaki oblik nježnosti uzima kao slabost.

Svijet u kojem odrasta, protagonist doživljava dječački neposredno, punim plućima, još uvijek u nemogućnosti da na temelju svojih impresija i utisaka donese bilo kakav sud, što njegov intenzivni doživljaj čini izrazito opipljivim i čitatelja suočava sa, na trenutke teško podnošljivom, iskrenošću.

Upravo je ta neposrednost dječakove vizure bila polazište dramskom tekstu koji je svog pripovjedača-promatrača pretvorio u pripovjedača-slušatelja. Zvuk kao sredstvo upijanja svijeta oko sebe, čija je važnost upisana u sam roman, predstavi je otvorio iznimno važan prostor komunikacije. One između protagonista i njegove sredine, kao i one između predstave i njezinih gledatelja. Vrijedi stoga spomenuti da je u potrazi za kazališnim jezikom koji bi omogućio vjerodostojno postavljanje romana na pozornicu jedna od važnijih polazišnih točaka u procesu dramatizacije bila autorova izjava da je inspiraciju za roman pronašao upravo u slušanju:

"Ja sam znao slušati šumu, jer šuma se puno toga sjeća, vidjela je jako puno, krije puno tajni, treba ponekad samo leći ispod nekog drveta, zažmiriti i slušati."

autorski tim
Katarina Rankovićskladatelj
Marina Fakacšaptač
Marina Marićautor likovnih radova
Irena Kraljićasistent scenografa
Tamara Damjanovićredatelj
Nina Bajsićautor dramatizacije
Nikolina Medakkoreograf
Damir Karakašjezični savjetnik
Nenad Kovačićautor zvučnih efekata
Damir Medvešekautor likovnih radova
Snježana Majdakinspicijent
Marita Ćopokostimograf
Zdravko Stolnikoblikovatelj svjetla
Dinka JeričevićDinka Jeričevićscenograf

izvođači
Amar BukvićPejo
Ana KvrgićBaka
Anja ĐurinovićMarina
Barbara NolaUčiteljica Vahida / Baba Vuna / Tetka iz Zagreba
Damir Karakaš
Darko MilasOtac
Enes VejzovićLugar / Veterinar Zlatko / Vojnik JNA 1 / Ustaša 1
Filip KrižanDječak
Igor KovačNenad
Ivana BolančaMajka
Janko RakošDjed Pave / Čovjek iz grada ili priviđenje / Vojnik JNA 2 / Ustaša 2
Tena Nemet BrankovSestra

Odgovori