Osim po svom političkom angažmanu, koji redovito uzburka duhove i koji je svoj vrhunac doživio s prošlogodišnjom kandidaturom za beogradsku gradonačelnicu, Biljana Srbljanović vjerojatno je najpoznatija kao nagrađivana srpska autorica s francuskom adresom. O razočaranju u kratko bavljenje politikom na dnevnoj bazi, kao i mnogim drugim društevnim i političkim problemima prije, a i poslije kandidature, autorica relativno redovno progovara na svom blogu, a iako su gotovo sve njene drame čvrsto ukotvljene u beogradski kontekst, privatni život odveo ju je daleko od grada i političkih prilika o kojima (najčešće) piše.
Danas je udana za francuskog diplomata i živi u Parizu, a europski je uspon započela nakon 'Beogradske trilogije' i 'Porodičnih priča' kad ju je Thomas Ostermeier zamolio da napiše komad koji bi on režirao. Tako je nastao 'Supermarket', prva njena drama (za koju danas autorica tvrdi kako je najlošija koju je napisala) praizvedena izvan domovine, na Wiener Festwoche, a kasnije je postala dio redovnog repertoara bečkog Burgtheatera. Uslijedili su 'Amerika, drugi deo' i 'Skakavci', igrani i u Hrvatskoj, a 2007. dobila je uglednu Europsku kazališnu nagradu za svoj rad.
U 'Barbelu' se, kao što podnaslov o djeci i psima daje nagovijestiti, susreće niz likova, ljudskih i psećih, koji dijele lutalačku, samotničku sudbinu, a ponekad su, barem na metaforičkoj razini, i zamjenjivi... Ženski likovi, napisani u varijaciji jednog imena (Mila, Milica, Milena), fokusirani su na majčinstvo i propituju roditeljsku odgovornost, dok se muški (kojima je važno zvati se Marko) bave svojim opsesijama i ambicijama, a dramom se kao lajtmotivi provlače i politika, poremećaji hranjenja, smrt, samoća.
Drama započinje s dvjema ženama koje, svaka za sebe, sjede na groblju i plaču, te s Markom, koji maloljetnom sinu Zoranu pokušava objasniti smrt majke. Marko laže sinu, kao što uostalom čini već neko vrijeme, jer sin ne zna da su mu roditelji već godinu dana razvedeni, no na kraju ispadne da Zoran, koji će kroz cijelu dramu inzistirati da ga zovu Marko, puno bolje razumije situaciju oko majčinog samoubojstva nego što se to ocu čini.
U nastavku upoznajemo Markovu novu ženu, Milenu, koja se odjednom našla u ulozi majke, a ne može nikako izaći na kraj sa Zoranom, koji ne prestaje jesti, kao ni s obiteljskim psom, te jedinu utjehu nalazi u pušenju marihuane sa susjedom policajcem, koji također ima obiteljskih problema – on pak od majčine smrti živi s ocem kojeg ne podnosi.
Milena misli da je trudna, sve dok u posjetu doktoru, koji će kasnije postati i veterinar kad mu se na stolu nađe Milenina neposlušna kuja, ne rodi prsten... Ona kroz pisma koja piše svojoj majci pokušava dokučiti što je to zapravo majčinska ljubav te je li ona nešto urođeno i nije li nedostatak iste abnormalan.
Dva lika koja su naizgled nepovezana s Milenom, no ipak odslikavaju teme kojima se bavi glavna linija priče su lutalica koji psa uz kojeg živi smatra majkom i žena koja četiri šteneta zove vlastitom djecom.... iz perspektive ostalih likova oni djeluju kao luđaci, no koliko god ekscentrično, njihovo ponašanje zapravo je na bizaran način ljudskije od ponašanja tzv. 'normalnih' čiji disfunkcionalni obiteljski i drugi odnosi upućuju na, neku drugu vrstu možda, no ipak, odmaka od poželjnog.
Priča završava s odlaskom oca – koji sina ostavlja na brigu Mileni te ona u toj situaciji pronalazi ne samo svoj mir, već i prostor za pomirbu s vlastitom majkom, a Zoran se konačno ponovo želi zvati Zoran, te očevim imenom imenuje novog obiteljskog psa...
'Barbelo' je krajem 2007. praizveden u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u režiji Dejana Mijača, a na daskama Gavelle naći će se uz pomoć Paola Magellija.
