Naslovnica > VIJESTI > CROSSOVER > Sezona 2009/10: HNK Zagreb

Sezona 2009/10: HNK Zagreb

"Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu može se ponovno pozicionirati kao umjetnički relevantno u europskom kazališnom kontekstu", kaže intendantica najavljujući 9 novih premijera, te se usput obračunavajući s medijima.
Share on facebook
Share on twitter

Prenosimo vam najave premijernih naslova u sezoni 2009/2010. onako kako ih je oglasilo Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Za početak uvodna riječ intendantice:

Kriza - to je ključna riječ naše svakodnevice koja, čini se, ima argumentiranu težinu konstatacije pojavljujući se u različitim kontekstima: ekonomska kriza, društvena kriza, globalna kriza, brojne parcijalne krize (poljoprivrede, autoindustrije, duhanske proizvodnje, modne industrije…), pa onda i kriza duha, razne krize identiteta, krize u kulturi… Ali što je u svemu tomu s kazalištem, što je za teatar kriza, kako se s kojom od tih vrsta kriza teatar nosi? Ima li tada, u krizi, kazalište neku drugu i drukčiju društvenu odgovornost ili je to samo posvećeno mjesto umjetnosti, je li hermetično spram vremena sadašnjeg ili je zrcalo društvu, politično ili apolitično, šifriranje političkoga vremena ili bijeg od njega? Što je, napokon, kazalište nama danas i gdje je ono pozicionirano u hrvatskoj kulturnoj strategiji? Iako se otvaraju ta brojna važna pitanja i zahtijevaju ozbiljnu društvenu raspravu na svim razinama, u nas intelektualno utemeljenog i znalačkog razgovora ili pisma o recentnom kazalištu gotovo da i nema; osim povremeno u specijaliziranim časopisima, u nas ne postoji javni i medijski prostor u kojemu se kompetentno govori o kazalištu a posebice o kazalištu u sveopćoj krizi našega vremena, što znači da je na snazi i kriza pisanja odnosno kritičkog mišljenja o kazalištu. Napokon, kad bi ovisilo o jadnom medijskom tretmanu ili o mišljenju tekuće kazališne kritike, naše kazalište ne bi imalo publike, a upravo je obratno: život jedne predstave i život jednoga kazališta očito ne ovisi o površnosti njezinih medijskih arbitara, kako to, uostalom, pokazuje i proteklo stoljeće i pol njezine povijesti.
U postojećem kontekstu krize, za nas koji vodimo kazališta - a posebice kad je riječ o tako golemom mehanizmu kao što je zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište s tri umjetničke grane - sadašnja je ekonomska situacija svakako presudna za oslabljene produkcijske uvjete i u tom smislu morali smo planirati s obzirom na realne financijske parametre, a da pritom nismo smanjili broj premijera u odnosu na prethodne sezone. Iz aspekta povijesti kazališne umjetnosti, vremena određenih kriza najčešće su bila angažirana i kreativna vremena za kazalište. Vjerujem da je, usprkos svemu, sada baš vrijeme za kazalište, ali samo za tako promišljen repertoar čiju umjetničku relevantnost potvrđuju prije svega gledatelji koji to očito prepoznaju.
Protekle četiri sezone središnje i matične nacionalne kazališne kuće (koju sad već posjećuje do 140 000 gledatelja u sezoni!), u Drami, Operi i Baletu podjednako, uspjeli smo ostvariti takav od publike potvrđeno uspješan umjetnički program, ne odustajući od koncepcije što je mišljena iz načelnoga stava da jedino kao kazalište koje pokušava klasiku i tradiciju posredovati modernim scenskim interpretacijama - na našem kazališnom zemljovidu doista raznolike ponude!  Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu može se ponovno pozicionirati kao umjetnički relevantno u europskom kazališnom kontekstu. Na tako uspostavljenim obrisima prepoznatljivosti umjetničko-estetske fizionomije suvremene nacionalne kazališne kuće koja objedinjuje tri umjetničke grane na istoj pozornici, moguće je onda i zadržati interes svoje tradicionalne publike, ali je pomalo i oslobađati od recepcijskog konzervativizma te svih vrsta predrasuda, pa time i steći neku novu, koja u svoj obzor očekivanja može ukalkulirati različite vrste interpretativnih pristupa, pomaka, pa i prodora nekih drukčijih recentnih estetskih strujanja. Preciznije rečeno: puno gledalište potvrđuje nam da velika klasika danas jedino moguće i živi u modernim scenskim čitanjima postajući tako nama bliskim suvremenikom. Također, u kreiranju repertoara kao sjecišta različitih interakcija (naslov, ansambl, redatelj i njegovi suradnici) vrlo važnim postignućem protekloga razdoblja smatram i neospornu činjenicu da se na našoj sceni podjednako potvrdila snaga sviju ansambala - dramskog, opernog i baletnog - te da se u takvom repertoaru razvio i afirmirao niz mladih glumaca, pjevača i plesača.
Na takvim temeljnim umjetničkim pretpostavkama, programska koncepcija repertoara i u sezoni 2009./2010. osmišljena je kroz reprize ostvarenoga repertoara te premijere niza klasičnih i suvremenih naslova, ali koji će ponovno intrigirati gledatelje svojim inovativnim reinterpretacijama, redateljskim, glazbenim ili koreografskim. Veliki ansambli Drame, Opere i Baleta realizirat će zajednički projekt Molièreova i Lullyjeva Građanina plemića u režiji Krešimira Dolenčića i pod dirigentskim vodstvom Saše Britvića. Na kontinuitetu velikih ansambl predstava protekle sezone, u Drami planiramo još tri premijere: u koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim igrama Hamleta u režiji Ivice Kunčevića, Bjesove Dostojevskog i Camusa u režiji Janusza Kice i Kušanovog Čarugu u režiji Joška Juvančića. Opera će i u sljedećoj sezoni intrigirati svoju znatiželjnu publiku - osuvremenjenom poetičnom scenskom interpretacijom Puccinijeva La Boheme u režiji Arnauda Bernarda, novom Bellinijevom Normom u režiji Phillippa Himmelmanna i u nas nikada izvedenom operom Petra I. Čajkovskog Mazepa u režiji Ozrena Prohića. Nakon obnove hit-predstave Trnoružica s novom generacijom plesača, Balet će premijerno izvesti Fado=sudbina u koreografiji Huga Viera te kod publike omiljenog Don Quijotea u koreografiji Patricka Armanda.
Sigurna sam kako je vrijeme krize i pravo vrijeme za kazalište, a Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu danas je, usprkos svemu, scenski živo kazališno mjesto koje ima svoju publiku i koje u 21. stoljeću uskoro ulazi i u 150. jubilarnu sezonu svoga kontinuiranoga postojanja.

Ana Lederer, intendantica HNK u Zagrebu

svi ansambli

Jean-Baptiste Poquelin Molière - Jean-Baptiste Lully: GRADANIN PLEMIĆ
režija: Krešimir Dolenčić
dirigent: Saša Britvić
premijera: 20. studenog 2009.

Komedija-balet najvećeg francuskog komediografa Molièrea i velikog majstora barokne glazbe, skladatelja Lullyja jedno je od najboljih djela iz tog specifičnog žanra. Uz komediju u prozi na sceni se odvijaju plesne međuigre uz pjevane dijelove. Građanin plemić djelo je koje na izuzetno duhovit način govori o mahnitoj želji bogatog skorojevića za uspjehom u društvu, uvjerenog kako se novcem sve može kupiti - od uglađenog ponašanja do prijatelja i društvenog statusa. No, na tom putu društvenog uspjeha postoje brojne prepreke i naš skorojević će se jako namučiti otkrivajući kako svatko može biti ismijan i prevaren.
Ta premijera zajednički je projekt Drame, Opere i Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u kojoj će sudjelovati brojni umjetnici iz sve tri umjetničke grane naše nacionalne kuće.

drama

William Shakespeare: HAMLET
U suradnji s Dubrovačkim ljetnim igrama
režija: Ivica Kunčević
premijera: 20. kolovoza 2009., Dubrovnik; 2. listopada 2009., Zagreb

Hamlet je najpoznatija i najizvođenija Shakespeareova tragedija koja već više od četiri stoljeća intrigira i uzbuđuje naraštaje kazališnih umjetnika i gledatelja širom svijeta. To je uzbudljiva priča o danskom kraljeviću koji grozničavo traži uzrok nagle smrti svoga oca, uplićući se u obiteljske tajne i državne poslove. Potraga za ubojicom, potraga za smislom života, ljubavi i smrti samo su neki dijelovi veličanstvene tragedije besmrtnog barda.
Hamlet je lik koji nosi sva obilježja modernog čovjeka razdiranog sumnjama, strahovima, a opet odlučnog i besprimjerno hrabrog u potrazi za istinom. Hamlet je prototip ljudskog bića koje ne može živjeti u sadašnjosti dok do kraja ne rasvijetli prošlost, ma kako visoka cijena bila. Ovo remek-djelo svjetske dramatike Drama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu premijerno izvodi u suradnji s Dubrovačkim ljetnim igrama, vraćajući danskog kraljevića na svoju pozornicu nakon gotovo jednog desetljeća.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Albert Camus: BJESOVI
režija: Janusz Kica
premijera: 15. siječnja 2010.

Jedan od najpoznatijih romana ruskog pisca Dostojevskog - Bjesovi -  nisu samo kronika malog provincijskog ruskog gradića. U njemu se neprestano prepliće melodramatska ljubavna priča i pravi politički krimić o ranim socijalistima i anarhistima koji nastoje srušiti režim tadašnje Rusije. I dok se za događaje u tom gradiću može reći da su u najmanju ruku čudni, svi likovi iz tog romana na rubu su svojevrsnog ludila, kao da su opsjednuti, a cijelim djelom vlada grozničavost koja nas nagoni da saznamo što se zapravo dogodilo. Bjesove je dramatizirao veliki francuski pisac Albert Camus i to je jedna od rijetkih dramatizacija koja se izvodi širom svijeta, a izvest će se i na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu uz sudjelovanje velikoga glumačkog ansambla.

Ivan Kušan: ČARUGA
režija: Joško Juvančić
premijera: 16. travnja 2010.

Čaruga, komedija hrvatskoga pisca, dramatičara i prevoditelja Ivana Kušana sjajan je i duhovit tekst o razbojniku Čarugi odnosno, to je (kako sam pisac naglašava u podnaslovu) teška, ali vjerodostojna tragedija gospodina Jurja Ardonjaka iz Feričanaca u Slavoniji koji je umoren u najneobičnijim okolnostima poradi ljubavi nevjerne mu i bludne supruge što ju je osjećala prema mjerniku Borisu Možboltu, te posredno unajmila lupeškog harambašu Jovu Stanisavljevića zvanog Čaruga, da ga ukine sa života; u kojoj se vidi neizmjerna zloća dotične i mnogih drugih, sljepilo pohlepe, pohote i ostalih poroka, kao i sramotan kraj gotovo svih zlikovaca. U ovoj četvrtoj premijeri Drama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu tako po prvi put izvodi Kušanovo djelo na svojoj sceni, njegujući tradiciju izvođenja ponajboljih domaćih tekstova na pozornici najveće kazališne kuće u zemlji.

opera

Giacomo Puccini: LA BOHÈME
dirigent: Josip Šego
režija: Arnaud Bernard
premijera: 18. prosinca 2009.

Opera La Bohème svojim je melodijama i potresnom pričom preslikanom iz neposrednog života zaslužila epitet jedne od najuspješnijih i najpoznatijih opera uopće. Libreto je nastao prema romanu Prizori iz života bohema Henrija Muragera u kojemu je opisan studentski i umjetnički svijet pariške Latinske četvrti.
La Bohème je ujedno i najizvođeniji Puccinijev naslov u zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu. Nakon nepunih pet godina izbivanja, potresna priča o ljubavi krhke švelje i zanosnog pjesnika vraća se na našu pozornicu.

Vincenzo Bellini: NORMA
režija: Philipp Himmelmann
premijera:  12. veljače 2010.

Unutarnji sukob između ljubavi i dužnosti čest je pokretač radnje brojnih opera. Bellinijeva heroina razapeta je između svete obaveze služenja vlastitom narodu i ljubavi prema neprijateljskom osvajaču. Rješenje nalazi u osobnom žrtvovanju. Premda je Norma izrazito belkantistička opera u kojoj je ljepota pjevačke linije daleko važnija od logike scenske radnje, redatelj Himmelmann svojim će uprizorenjem staviti naglasak na univerzalnost i suvremenost teme o sukobu oprečnih odgovornosti.

Petar Iljič Čajkovski: MAZEPA
dirigent: Mihail Sinkevič
režija:  Ozren Prohić
premijera: 7. svibnja 2010.

Premda rijetko izvođena, Mazepa se smatra najsnažnijom operom Petra Iljiča Čajkovskog. Libreto nastao prema Puškinovoj poemi Poltava obiluje podudarnostima iz skladateljeva života, koja Mazepu svrstavaju u njegova najosobnija djela. Politička dimenzija opere temelji se na sukobu Rusije i Ukrajine koji je, doduše s ekonomskim predznakom, aktualan i danas. U izvedbi zagrebačke Opere, Mazepa doživaljava svoju neopravdano zakašnjelu prvu izvedbu.

balet

Hugo Viera: FADO=SUDBINA
koreografija: Hugo Viera
premijera: 5. ožujka 2010.

Predstava Fado = Sudbina koreografa Huga Viere, ponovno će na zagrebačku baletnu scenu donijeti tradicionalni portugalski fado. Portugalski plesač i koreograf mlađe generacije, Hugo Viera već je ubilježio svoje ime među najzanimljivije suvremene europske koreografe. U posljednjih petnaestak godina kreirao je desetak baleta za različite baletne scene, a svaki od njih na svoj je način zaintrigirao kazališnu publiku i kritiku koja uvelike hvali njegove impresivne koreografije, pune kolorita i maštovitog pokreta, izvrsno usklađenog s glazbenim predlošcima koje odabire. Uzevši kao glazbenu potku portugalski fado (ili fandinho), Hugo Viera posegnuo je za temama ukorijenjenim u duši portugalskog čovjeka kao što su ljubav, strast, mistika, bol, tuga, koje su opjevali neki od najboljih portugalskih pjesnika. U predstavi će biti korištene snimke u interpretaciji najpoznatijih pjevača fada.

Ludwig Minkus: DON QUIJOTE
koreografija: Patrick Armand
premijera: 5. lipnja 2010.

Slavni roman slavnog španjolskog književnika Miguela de Cervantesa o bistrom vitezu Don Quijoteu, napisan početkom 17. stoljeća, stvorio je prototip plemenitog viteza koji praćen svojim vjernim slugom Sanchom Panzom doživljava brojne pustolovine diljem Španjolske. U kasnijim stoljećima mnoga su djela različitih žanrova inspirirana vitezom tužnog lika iz Manche, a kao predložak uzeli su ga i koreograf Marius Petipa i skladatelj Ludwig Minkus kako bi stvorili istoimeno baletno djelo. Balet Don Quijote, praizveden 1869. godine u moskovskom Boljšom teatru, postao je sastavnica repertoara svih svjetskih baletnih kazališta. U posljednjih sto četrdeset godina mnogi su koreografi postavljali ovo djelo, koje pred svaki ansambl postavlja teške zadatke tražeći virtuoznost, umijeće,
temperament i inventivnost.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI