Četveročinska opera Adel i Mara jedno je od najvažnijih djela hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea, za koju je libreto Branko Radica napisao prema romantičarskom epu Bijedna Mara o nesretnoj ljubavi dvoje mladih,Splićanina Luke Botića.
Naočit mladić, Turčin Adel, i mlađahna kršćanka Mara iz Vranjica ugledaju se i zaljube na seoskom sajmu. No, jaz između dvije zajednice je predubok da bi ga ljubav dvoje mladih mogla prebroditi.
Izvori za ovu dirljivu ljubavnu priču potječu iz 16. stoljeća kada je splitski knez 1574. poslao mletačkoj vladi izvještaj o cijelom događaju. Izvještaj je pronašao Luka Botić u splitskom arhivu te ga iskoristio za svoj ep. Sukob različitih vjera u razjedinjenoj sredini dovodi do tragičnoga kraja, pružajući mogućnost skladatelju Hatzeu da se posveti narodnoj glazbi dvaju različitih područja Dalmacije, mediteranskog Splita i grada Klisa, koji tada bješe pod turskom vlašću.
Široke melodijske linije, raspjevane arije i dramaturška napetost čine operu Adel i Mara jednom od najblistavijih djela domaćega opernog stvaralaštva. Iako se praizvedba opere zbila u Ljubljani 1932., djelo je već sljedeće godine premijerno izvedeno na zagrebačkoj sceni pod ravnanjem Lovre pl. Matačića te uskoro zaživjelo i na drugim hrvatskim pozornicama. Hatze, učenik velikoga talijanskog skladatelja Pietra Mascagnija, ovom je operom pokazao izrazit smisao za dramatiku i iznijansiranost svih likova, a sukob vjera i svjetonazora dviju susjednih zajednica koji se prelama preko dvoje mladih prikazan je u duhu pomirenja i tolerancije.
