Moć sudbine (HNK Split)

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Nakon punih 50 godina i vremena kad su je postavili dirigent Silvije Bombardelli i redatelj Tomislav Kuljiš, u Split se pod vodstvom maestra Ive Lipanovića i u redateljskom viđenju Dražena Siriščevića vraća ova Verdijeva opera.
autorski tim funkcija
Frane Kussasistent dirigenta
Igor Kirovkoreograf
Dražen Siriščevićredatelj
Valter Lovričevićkoncertni majstor
Mark Anton Gančevićinspicijent
Irina Padovanšaptač
Srđan Barbarićoblikovatelj svjetla
Slaven Raosscenograf
Ana Šabašovzborovođa
Korana Bilanasistent koreografa
Tetjana Borčagivskakorepetitor
Vera Pavasovićkorepetitor
Ivo Lipanovićdirigent
Sonja Obradovićkostimograf
Giuseppe Verdiskladatelj
Francesco Maria Piavelibretist
izvođači uloge
Bjanka Ivas MamićPreziosilla, proročica* / Curra, Leonorina služavka*
Bojana Lipovšćakplesačka uloga
Božo ŽupićMarkiz od Calatrave* / Kirurg*
Daniela SchillaciLeonora di Vargas, Markizova kći
Giorgio SurianDon Carlo di Vargas, Markizov sin*
Ingeborg Hendrikxplesačka uloga
Ivica ČikešOtac Gvardijan, franjevac*
Joško TranfićNačelnik
Katarina RomacSudbina
Maja Lončarplesačka uloga
Marijo KrnićMarkiz od Calatrave* / Kirurg*
Mario Buličićplesačka uloga
Marko LasićFra Melitone, franjevac*
Mate AkrapOtac Gvardijan, franjevac*
Ozren BilušićFra Melitone, franjevac*
Pavel Aleksandrovplesačka uloga
Špiro BobanTrabuco*
Terezija KusanovićPreziosilla, proročica*
Tina Hatlakplesačka uloga
Uroš Škaperplesačka uloga
Vera ObukhovaCurra, Leonorina služavka*
Vinko MaroevićTrabuco*
Vladimir GarićDon Alvaro, sin vladara Inka*
Xavier MorenoDon Alvaro, sin vladara Inka*
Zoran TodorovichDon Alvaro, sin vladara Inka*

Moć sudbine je opera u četiri čina skladatelja Giuseppea Verdija, nastala prema libretu  Francesca Marie Piave baziranom na  drami Don Alvàro o la Fuerza del Sino  A. Saavedre, Vojvode Rivasa te ponekim scenama inspiranim dramom Wallensteins Lager, F.Schillera.

Radnja opere događa se Italiji i Španjolskoj sredinom 18.stoljeća. U prvome činu pratimo događaje vezane uz obitelj marikiza di Calatrave, njegova kći  Leonora di Vargas  čeka svog ljubavnika, Don Alvara, podrijeklom iz plemena Inka, no kako joj je otac zabranio brak s Don Alvarom, oni planiraju zajedno pobjeći. Leonora je neodlučna i markiz ih pronalazi u bijegu. Ne želeći nasilje Don Alvaro spušta pištolj koji slučajno opali i ubije markiza.

U drugome činu Leonora i Alvaro su pobijegli i razdvojili su se za vrijeme bijega. Leonora prerušena u muškarca sama luta zemljom u potrazi za Alvarom, od brata Karla, koji je u luci zaposlen oko regrutacije novih vojnika te je ne prepozna, sazna da je Alvaro otišao u Ameriku. Leonora mućena kajanjem i odgovornošću zbog očeve smrti odlučuje se za pustinjački život u samoći u blizini Franjevačkog samostana. Nakon što su prošle godine, Alvaro se pod lažnim imenom priključio španjolskoj vojsci i izgradio vojnu karijeru, prijatelj mu je Karlo, koji je u vojsci također pod lažnim imenom. Alvaro je teško ranjen, i daje Karlu sve što posjeduje moleći ga da uništi sve dokumente nakon njegove smrti, među dokumentima je i Leonorin portret, Karlo tada shvaća da mu je prijatelj zapravo neprijatelj kojeg  je dugo tražio. Karlo otkriva svoj pravi identitet Alvaru, te ga izaziva na dvoboj. Alvaro se pokušava  pomiriti s Karlom u ime prijateljstva, svoje nevinosti i Leonorine ljubavi, ali uzalud. Straža spašava Alvara od bijesnog Karla. Dok okupljena masa ljudi slavi početak rata, Alvaro odlučuje otići u samostan.

Nakon sedam godina Karlo je pronašao Alvara, koji je sada franjevac i pokušava izbjeći sukob. Posljednja scena se događa u dolini između kamenih litica. Leonora koja već godinama živi kao  pustinjakinja još uvijek nije pronašla svoj mir i još uvijek ljubi Alvara, ispred njezinog skloništa se pojavljuju dva čovjeka koja se bore. Alvaro je u dvoboju  smrtno ranio Karla . Ljubavnici se prepoznaju. Karlo, umirući, ubija svoju sestru i ona umire na Alvarovim rukama. Prema prvoj verziji opere Alvaro se nakon Leonorine smrti baci u ponor.

Opera je s velikim uspjehom izvedena u 'Imperialnom kazalištu' u Sankt Petersburgu 10.11.1862.godine. Četvrtoj izvedbi opere prisustvovao je ruski car Aleksandar II. u pratnji carice, a nekoliko dana kasnije Verdi je pozvan na dvor gdje mu je dodjeljeno carsko i kraljevsko priznanje St. Stanislausa.

U HNK Split, nakon punih 50 godina i vremena kad su ga postavili dirigent Silvije Bombardelli i redatelj Tomislav Kuljiš ovu operu režira Dražen Siriščević, a dirigira - Ivo Lipanović.

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE