Moć sudbine je opera u četiri čina skladatelja Giuseppea Verdija, nastala prema libretu Francesca Marie Piave baziranom na drami Don Alvàro o la Fuerza del Sino A. Saavedre, Vojvode Rivasa te ponekim scenama inspiranim dramom Wallensteins Lager, F.Schillera.
Radnja opere događa se Italiji i Španjolskoj sredinom 18.stoljeća. U prvome činu pratimo događaje vezane uz obitelj marikiza di Calatrave, njegova kći Leonora di Vargas čeka svog ljubavnika, Don Alvara, podrijeklom iz plemena Inka, no kako joj je otac zabranio brak s Don Alvarom, oni planiraju zajedno pobjeći. Leonora je neodlučna i markiz ih pronalazi u bijegu. Ne želeći nasilje Don Alvaro spušta pištolj koji slučajno opali i ubije markiza.
U drugome činu Leonora i Alvaro su pobijegli i razdvojili su se za vrijeme bijega. Leonora prerušena u muškarca sama luta zemljom u potrazi za Alvarom, od brata Karla, koji je u luci zaposlen oko regrutacije novih vojnika te je ne prepozna, sazna da je Alvaro otišao u Ameriku. Leonora mućena kajanjem i odgovornošću zbog očeve smrti odlučuje se za pustinjački život u samoći u blizini Franjevačkog samostana. Nakon što su prošle godine, Alvaro se pod lažnim imenom priključio španjolskoj vojsci i izgradio vojnu karijeru, prijatelj mu je Karlo, koji je u vojsci također pod lažnim imenom. Alvaro je teško ranjen, i daje Karlu sve što posjeduje moleći ga da uništi sve dokumente nakon njegove smrti, među dokumentima je i Leonorin portret, Karlo tada shvaća da mu je prijatelj zapravo neprijatelj kojeg je dugo tražio. Karlo otkriva svoj pravi identitet Alvaru, te ga izaziva na dvoboj. Alvaro se pokušava pomiriti s Karlom u ime prijateljstva, svoje nevinosti i Leonorine ljubavi, ali uzalud. Straža spašava Alvara od bijesnog Karla. Dok okupljena masa ljudi slavi početak rata, Alvaro odlučuje otići u samostan.
Nakon sedam godina Karlo je pronašao Alvara, koji je sada franjevac i pokušava izbjeći sukob. Posljednja scena se događa u dolini između kamenih litica. Leonora koja već godinama živi kao pustinjakinja još uvijek nije pronašla svoj mir i još uvijek ljubi Alvara, ispred njezinog skloništa se pojavljuju dva čovjeka koja se bore. Alvaro je u dvoboju smrtno ranio Karla . Ljubavnici se prepoznaju. Karlo, umirući, ubija svoju sestru i ona umire na Alvarovim rukama. Prema prvoj verziji opere Alvaro se nakon Leonorine smrti baci u ponor.
Opera je s velikim uspjehom izvedena u 'Imperialnom kazalištu' u Sankt Petersburgu 10.11.1862.godine. Četvrtoj izvedbi opere prisustvovao je ruski car Aleksandar II. u pratnji carice, a nekoliko dana kasnije Verdi je pozvan na dvor gdje mu je dodjeljeno carsko i kraljevsko priznanje St. Stanislausa.
U HNK Split, nakon punih 50 godina i vremena kad su ga postavili dirigent Silvije Bombardelli i redatelj Tomislav Kuljiš ovu operu režira Dražen Siriščević, a dirigira - Ivo Lipanović.