Audicija (Kerempuh)

premijera: 17.11. 2017
produkcija: Kerempuh

vrsta: drama


András Urbán po prvi put režira u Kerempuhu.

***

Kakav je osjećaj biti na audiciji i jesmo li svakodnevno dio jedne velika selekcije? Osjećamo li se kao pojedinci odbačeni i nepotrebni iako se svim silama trudimo postići upravo suprotno? Koga to želimo zadovoljiti i čija je odgovornost za nezadovoljstvo u kojem se nalazimo?

To su samo neka od pitanja koja u svom autorskom projektu postavlja András Urbán, kojem će ovo ujedno biti i prva režija u kazalištu Kerempuh.

Urban je izvorno trebao postaviti tekst ruskog autora Aleksandra Galina, Audicija, čije junakinje dolaze na audiciju u ruskoj provinciji. Kako bi pobjegle od svojih egzistencijalnih muka, spremne su ostaviti sve i postati zabavljačice u singapurskim noćnim klubovima... No, tijekom proba ansambl i urban posve su odustali od tekstualnog predloška i odlučili predstavu napraviti iz niza improvizacija.

Ili kako je u dnevniku s proba zapisao asistent redatelja Hrvoje Korbar.

András pred ansamblom objavljuje kako je odlučio da se uopće neće baviti Galinovim tekstom, već će predstava u potpunosti biti autorski projekt. Ansambl ne reagira sa čuđenjem – od samog početka stvari su tako i postavljene, András je rekao kako ga ne zanima kako je tekst napisan, već njegov sadržaj koji glumci svojim etidama nadopunjuju. Autorski projekt zapravo se od samog početka proba prirodno nameće kao format kojim se bavimo iako to nikad nije bilo na taj način izrečeno. András otvara mogućnost da oni koji nisu zainteresirani za taj način rada napuste probe, cijeli ansambl odlučuje ostati i dalje istraživati nepoznato područje s kojim se u svom radu rijetko susreću. Ističe kako paralelno s glumačkim procesom teče i njegov proces rada na konceptu kojem isto treba vremena da sazrije. A ni vama vrijeme neće škoditi, ponovno se šali András...

...Jedna je od prvih proba na sceni. András je odlučio kako će kostur predstave biti metateatarski i autoreferencijalan – glumci bi trebali početi predstavu raspravom o njegovom liku i djelu, o činjenici da je odlučio u potpunosti napustiti tekst u pola procesa i raditi potpuno autorski projekt i samom procesu proba, a kroz taj razgovor trebali bi se postupno tematizirati mnogi od problema o kojima smo na probama razgovarali. Glumci se i dalje bore na granici između dokumentarnog i fikcije, kao da im ne dostaje čvrsti okvir u kojem bi se trebali kretati, dok András počinje polako isticati trenutke u improvizaciji koje smatra dobrima i iste fiksirati. I dalje vlada povjerenje – András od ansambla traži da još uvijek ne razmišljaju o finalnom produktu i da to prepuste autorskom timu, da se prepuste i prijeđu granice vlastite korektnosti, da stvari dotjeraju do krajnjih granica. Nismo još uvijek sasvim sigurni u kojem smjeru predstava plovi, ali upravo ta nesigurnost funkcionira kao pogonsko gorivo autorskog tima i čitavog ansambla. Nesigurnost je sjajna, tvrdi južnoafrički likovni umjetnik William Kentridge, a vjerujem da bi se s njima složio i András. Nesigurnost nas tjera da otkrijemo ono što bismo teško otkrili u granicama naših zona sigurnosti.

12345

Odgovori


DNEVNI NEWSLETTER

PRATITE NAS I NA...

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI