Dvostrukim portretom, odnosno portretom za Przemysława Kamińskoga i Nira Vidana, želi se oblikovati solo za dvije osobe: njihova tijela, pokrete i subjektivne ritmove.
Tijelo pronalazi produljenje u drugom tijelu. U promjenjivim međuovisnostima kreira se prostor dijeljenja koji definira sebe i drugoga, intimnost i brigu, sudarajuće sile i nasilje, tako stvarajući mrežu poveznica.
Rad se poigrava nekim aspektima slika Francisa Bacona, kompleksnošću njihova vizualnog ritma, njihovim intenzitetom i neposrednošću.
Dvostruki portret postavlja pitanja o nasilju i senzualnosti, ulozi temporalnosti, odnosu prema sebi koji se proširuje na drugoga i u svijet.
