Najpoznatiji crnac dramske književnosti možda i nije bio crn: jezikoslovci, naime, još uvijek raspravljaju radi li se možda ipak kad se govori o Mauru čije ime je ujedno i ime jedne od velikih Shakespeareovih tragedija – o Arapinu, čija put je svakako bila tamnija od autorove, ali ne i crna…
Međutim, stoljeća scenskih intrepretacija Othella, svakako su nas uvjerila u suprotno, tj. Othella se oduvijek prikazuje kao crnca. Premda, budimo iskreni, u licemjerno rasističkom tumačenju – naime, Othella su do sredine dvadesteog stoljeća igrali bijelci prekriveni šminkom – prvi crnac koji je zaigrao Othella bio je 1943. Paul Robeson u režiji Margaret Webster.
Priča Othella je sljedeća: mletački dužd šalje na Cipar, jednog od svojih najboljih vojskovođa, Othella, kako bi spriječio tursku invaziju. Othellu, unatoč tome što je jedan od najboljih vojnika, zamjeraju da je stranac (pritom i druge boje kože), a kad još saznaju i da se potajno oženio Desdemonom, kćerkom venecijanskog uglednika Brabanzia, u Senatu se razbukta svađa između Othella i Brabanzija, koju međutim Desdemona riješi tako što pred Senatom ocu kaže da odsad služi samo svom mužu i inzistira da ga slijedi na Cipar.
Sljedećeg dana, na Cipar stižu i Desdemona i Othello, i njegova ‘desna ruka’ Jago i njegova žena Emilia, potom Roderigo, kojem je u interesu da brak između Othella i Desdemone propadne te Cassio, mladi poručnik, kojem je Othello čin dodijelio prije od iskusnijeg Jaga. Brod s turskim vojnicima je u međuvremenu doživio brodolom, pa tako nema potrebe za vojnom intervencijom već mletačka vojska može mirno slaviti. Jago, koji je ljut na Othella zbog Cassia, već je u Veneciji odlučio pomoći Roderigu da dobije Desdemonu, a na Cipru smišlja pakleni plan – pokušat će Othella uvjeriti u Desdemoninu nevjeru, a kao ljubavnika optužit će Cassija. To mu i uspijeva, jer Cassio, pijan, ganjajući Roderiga koji ga je uvrijedio, rani ciparskog guvernera, a onda Desdemonu moli za pomoć kako bi povratio Othellovo prijateljstvo.
Jago baca bubu Othellu u uho, koji nije sretan kad nađe Cassija i Desdemonu same pa taj plan propada, da bi sve kulminiralo u trenutku gdje Othello pronalazi Desdemonin rupčić kod Cassija, kojeg mu je, naravno, podmetnuo Jago. Bijesni Othello ubija Desdemonu na spavanju, a onda mu Jagova žena Emilia prizna da je ona dala Desdemonin rupčić Jagu i tako Othello shvaća da je bio prevaren. Othello pokušava ubiti Jaga, Jago ubija Emiliu, Roderigo i Cassio su također nastradali, već prije od Jagove ruke, a ovoj brojci mrtvih tjelesa pridružit će se i sam Othello, koji zbog grižnje savjesti počini samoubojstvo…
U Zadarskom Teatro VeRRdi režiju Othella povjerili su Zlatku Pakoviću, a on se pak odlućio za radikalan koncept o kojem sam kaže:
'Krajnje je vrijeme da govorimo o onome što inače ostaje prikriveno sentimentalnim razlozima Othellove ljubomore! Othello, naime, ne stradava od ljubomore, kako se to uobičajeno uzima. On hoće biti ljubomoran, da se ne bi suočio s istinom da sam nije ništa drugo do javna kurva u generalskoj uniformi Venecije. On je konvertit, ali i kolaboracionist. Ljubomora je samo iracionalni, nesvjesni poriv kojim rukovode duboko potisnuti socijalni i politički razlozi, inkarnirani u Othellove emocije i u Othellovu čulnost. Pred nama je, dakle, velika priča o ideološkom dresiranju čulnosti i emocionalnosti čovjeka. Nešto je trulo u ljubavi koju smo svikli da ljubimo! '
Predstava je pretpremijerno izvedena na prvoj reviji Nosi se, dok premijeru ima na drugom izdanju iste manifestacije.