Nakon dana provedenog s ocem, Dijete se vrati kući s modricom na ruci. Njegova majka, koja s bivšim suprugom nije ostala baš u najboljim odnosima nakon razvoda, odluči zabraniti Muškarcu da viđa Dijete. Muškarac pokušava doprijeti do njenog razuma, vrši pritisak preko bivše punice, koja je potpuno ovisna o Ženi jer se više ne može brinuti sama za sebe, no ne uspijeva, te u trenutku očaja, otme sina i odvede ga u Škotsku. Ženin novi suprug, Karl, otkrije gdje se skrivaju, i situaciju razriješi šakama...
Drama Mikea Bartletta, mladog britanskog dramatičara, bavi se problemom i manifestacijama različitih vrsta nasilja koja se pojavljuju u priči o jednoj razorenoj obitelji: fizičkog nasilja, koje zastupa Karl, drugi suprug, a donekle i Muškarac, verbalnog, koje Žena vrši nad svojom nemoćnom majkom, emocionalnih ucjena, koje Starica upućuje Ženi, te posvemašnje nezainteresiranosti Djeteta za bilo kakav odnos s ocem... Unutar mreže tih emocionalno nabijenih odnosa, pojavljuju se još neki likovi, kao promatrači i svjedoci nemoći koja kulminira bijesom, između ostalog i Muškarčevi roditelji, kao čvrsta točka, neka vrsta moralne vertikale koju Muškarac čitavog života pokušava održati, no unatoč tome, određen situacijom koja mu se čini bezizlazna, ispada prvo gubitnik, a zatim i nasilnik.
Mike Bartlett ovu je dramu, koja mu je ujedno i prvi cjelovečernji izvedeni tekst, napisao kao artist-in-residence u londonskom Royal Court Theatreu, te je njime zaradio i Olivier nominaciju za najbolji tekst 2008. Predstava je ostala poznata i po scenografskom rješenju, koje je uključivalo pretvaranje scene Royal Courta u vagon podzemne željeznice. Nakon toga, izvedene su mu još dvije drame: Artefacts, u Bush Theatreu (2008.), te Love Contract, ponovno u Royal Courtu (također 2008.).
