Ljudski odnosi, profesionalni i osobni, priča za stolom u dvije jednočinke Neila LaButea, oštra su kritika društvene netolerancije i licemjerja suvremenog svijeta, duhovite i istovremeno opore. Novi zavjet (The New Testament, 2009.) je šoubiznis satira o rasnoj netoleranciji, a Dar –mar (Helter Skelter, 2008.) intimna bračna drama koja, smještena u restoran, postaje javna i dobiva oblik grčke tragedije.
Redatelj predstave, Marko Misirača, kaže pak o svom konceptu ovo:
"Dvije jednočinke suvremenog američkog pisca Neil LaButea objedinjene u cjelovečernju predstavu, stavljaju u centar priče lik uspješnog mainstream Pisca kojeg u prvom komadu zatičemo na poslovnom sastanku gdje superiorno zastupa zapadnjački sustav vrijednosti i svoj tradicionalni, možda i profašistički pogled na svijet, u raspravi o podjeli uloga u njegovom novom komadu o posljednjim danima Isusa Krista koji će se izvesti na Broadwayu. U drugom komadu Pisca vidimo „iznutra“; u dane praznika i radosti (između Dana zahvalnosti i Božića) u sveopćem ludilu i potrošačkoj groznici blagdanskih dana, trudna supruga će suočiti Pisca s njegovim krutim i „upakiranim“ pogledom na svijet i svojim postupcima postaviti neka egzistencijalna pitanja o smislu suvremenog života koji se zapravo odavno zaustavio i pretvorio u začarani krug forme iz kojeg je gotovo nemoguće izaći čitav.
Da li se stav Pisca može odrediti kao fašizam i rasizam ili u njegovom pogledu na svijet i pozivanju na tradiciju, i neki davno izgubljeni poredak stvari ima istine? U kojoj mjeri se ideja o ljudskim pravima, političkoj korektnosti, slobodi i demokraciji koju zastupa Glumac zloupotrebljava i koristi u svrhu osobne promocije? Može li se brača prijevara Pisca promatrati kao izdaja obiteljskih i tradicionalnih vrijednosti za koje se zalaže ili je samo utjeha i spas od pandži konzumerizma, konvencija i formalizma svakodnevnog života? Da li je čovjek ove civilizacije zaista biće destrukcije nemoćno da suštinski promijeni ustaljeni tijek povijesti i tradicije ili će iz začaranog kruga laži, obmana i licemjerja može bezbolno izaći?
U priči o tipičnom predstavniku našeg doba, uspješnom umjetniku koji zastupa jedan određeni stav u društvu i na neki način diktira sistem vrijednosti, progovaramo o vječnoj temi pitanja mjere stvari i povlačenja granice, određivanje onoga što je ispravno, a što nije. Protagonist predstave ima jedan izgrađen svjetonazor u kojem se poziva na prave vrijednosti zapadnog društva koje, međutim, i sam iznevjeruje i dovodi u pitanje kada se te vrijednosti prenesu na intimni plan. Da li je mjera stvari promjenljiva kategorija?"
