'Premda bi kao konačna i krhka bića svi trebali biti vični ili prijemčivi smrti, horizont nam je redovito zamućen ili zasićen svakodnevnim i banalnim. Probuđeni bivamo tek onda kad se u nama i oko nas zbiva nešto suštinsko i sudbinsko. Slijede tada čudesni obrati i sunovrati u kojima se vrtlože prednji planovi i pozadine te stoput zamjenjuju svoja mjesta, dok posrćemo bez nade u ma kakav čvrst ili trajan oslonac.'
Tako bi nekako mogao glasiti sažetak libreta što ga je Sašo Dimoski ponudio Igoru Kirovu da nam jezikom plesa dočara svijet Derviša i smrti prema istoimenom romanu Meše Selimovića, jednog od najpoznatijih pisaca s ovih područja.
U središtu radnje izvornika je derviš Ahmed Nurudin koji pokušava saznati zašto mu je brat uhićen i što mu se dogodilo. Da bi dobio odgovore, Nurudin napušta mirni svijet duhovnosti i hvata se ukoštac s vladajućim režimom.
Radnja je u romanu smještena u 18. stoljeće, ali u predstavi beogradskog Narodnog pozorišta odvija se u pedesetim godinama prošlog stoljeća, tako da se ne radi o Osmanskom Carstvu nego o Titovom režimu. Roman sadrži autobiografske elemente, naime Selimović je dvadesetak godina prije nego što ga je napisao, izgubio brata.
Glazbu za predstavu potpisuje Goran Bojčevski, a kostime Aleksandar Noshpal.
