Ministarstvo kulture oglasilo se u subotu na temu prijepora oko uvrštavanja predstave Naše nasilje i vaše nasilje u program Marulićevih dana nepotpisanim priopćenjem u kojem, među inim, stoji:
'Slijedom niza izjava i napisa u povodu događanja vezanih za Festival hrvatske drame 'Marulićevi dani', Ministarstvo kulture podsjeća da je na sjednici Vijeća, koja se održala 17. veljače 2017. godine, izbornik Igor Ružić predstavio program predstojećeg Festivala hrvatske drame 'Marulićevi dani', koji je prihvaćen većinom glasova članova Vijeća. Napominjemo kako je nositelj Festivala 'Marulićevi dani' Hrvatsko narodno kazalište Split, a intendant Goran Golovko, ujedno i ravnatelj Festivala', navodi se u priopćenju. Kako se dodaje, 'program Festivala hrvatske drame 'Marulićevi dani' tom prilikom nisu podržali Ministarstvo kulture i Splitsko-dalmatinska županija, preko svojih predstavnika, pomoćnice ministrice dr. sc. Ive Hraste Sočo i Tomislava Đonlića te v.d. ravnatelja Drame HNK Split, Trpimira Jurkića'
Poštujući umjetničke slobode i estetska mjerila svakog umjetnika, mišljenja smo kako je potrebno pri stvaranju i izvedbama umjetničkih djela imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje, kao i osnovna ljudska prava svakog pojedinca i društvene skupine', ističu iz Ministarstva kulture.
E sad: jesu li umjetnici jedini koji trebaju 'imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje, kao i osnovna ljudska prava svakog pojedinca i društvene skupine' ili to trebaju činiti svi bez obzira kojom se djelatnošću bavili? I što uopće znači 'imati na ih na umu'?
Naime, u Hrvatskoj su registrirane 54 vjerske zajednice.
Doktrina barem jedne od njih u ozbiljnoj je opreci s onom niza drugih, dapače s doktirinom one najmnogobrojnije, jer izričito zabranjuje bilo kakve likovne prikaze Boga.
Ukoliko su svi - a ne samo umjetnici - dužni voditi računa o vjerskim osjećajima drugih hrvatskih građana postavlja se pitanje kako je uopće moguće da su u Hrvatskoj registrirane evangeličke crkve ili pak one koje ne poštuju njihovu doktrinu da je nedopustivo likovno prikazivati Boga?
Nadalje, u Ustavu Republike Hrvatske 'imanje na umu vjerskih i nacionalnih osjećaja' nigdje se ne pretpostavlja umjetničkim slobodama. Dapače.
U Ustavu, naime, stoje ove odredbe:
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 39.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 41.
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.
Članak 69.
Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.
Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.
Znači li subotnje priopćenje da je Ministarstvo kulture derogiralo Ustav ili samo da ga - ne poznaje? I da je umjesto da u vlastitom resoru odlučno primjenjuje članak 69. Ustava odlučilo samostalno ispisati 'nova pravila igre' u Hrvatskoj?
U oba slučaja, riječ je o prvoklasnom skandalu s potencijalno ozbiljnim dugotrajnim posljedicama za domaću umjetničku, ali i ukupnu javnost o kojem bi se trebali oglasiti i ustavno-pravni stručnjaci, a ne samo domaća umjetnička zajednica.
Jer već toliko spominjani Ustav navodi i ovo:
Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Naime, ako smo u ratnom stanju, netko bi nam to trebao reći.