Naslovnica > GLAVNE VIJESTI > Preminula je Trisha Brown

Preminula je Trisha Brown

Ikona postmodernog plesa i radikalna eksperimentatorica koja je ples i pokret vidjela svugdje, pa i pod mikroskopom, preminula je proteklog vikenda, a jučer o tome javnost izvjestila njezina kompanija.
Share on facebook
Share on twitter

Patricia Ann Brown rođena je 25. studenoga 1936. Studirala je suvremeni ples na Mills College, u Oaklandu, te diplomirala 1958. potom se zaposlila kao plesni pedagog i paralelno dodatno školovala na ljetnim školama American Dance Festivala od 1958. do 1961. gdje je naročiti utjecaj na nju imao Louis Horst, veteran pedagogije kompozicije suvremenog plesa.

Sama je poslije kako dodatne presudne utjecaje u tom razdoblju navodila one postmodernog koreografa i pedagoga Roberta Ellisa Dunna i skladatelja Johna Cagea.

Nakon što se 1961. preslila u New York postala je jedna od osnivačica danas kultnog a tada anagardnog kolektiva Judson Dance Theater group nastalog u lokalnoj napuštenoj crkvi. Poput kolega iz Judsona i ona je tamo definirala svoj stil napuštajući do tad obaveznu bravuroznost i akademsku tehniku.

U 70-tima je osnovala eksperimentalni kolektiv Grand Union, kao i vlastitu trupu Trisha Brown Dance Company.

To je ujedno i razdoblje u kojem je - u pravilo - kreirala koreografije u nekonvenciocionalnim prostorima i bez glazbe. Merce Cunningham, kojemu se uveliki divila, do tad je već ples bio 'oslobodio' glazbe i dizajna, a Brown je taj pristup dodatno radikalizirala oslobađujući ga i od tehničke virtuoznoste te prezentirajući ga bez ikakve glazbene pratnje.

1971. kreirala je tri koreografije koje su postale temeljem njezine bogate ostavštine, a čiji radikalni eksperimentalni pristup postaje jasan već i iz naslova: Walking on the WallRoof Piece i Accumulation.

Još jedan klasik iz te ere je Opal Loop/Cloud Installation (1980), jedna od njezinih 'najčistijih' kreacija 'čistog plesa'.

Stil koji je pri tome koristila često je nazivan 'release' tehnikom, a posljedično je nerijetko upravo njoj pripisivan njezin izum, premda je 'realease' zapravo osmislila Joan Skinner. Sama Trisha Brown svoju je strategiju nazivala 'linijom manjeg otpora'.

Koncem 70-tih, Brown započinje novu fazu u svom djelovanju i napušta koreografiranje u tišini, a započinje suradnju sa dizajnerima ppoput Rauschenberga i skladateljima poput Laurie Anderson. Sama je taj zaokret prema glazbi jednom opisala ovako: "Dosadilo mi je stalno slušati samo prokleto kašljanje".

U tom razdoblju nastaju Glacial Decoy (1979), Lateral Pass (1985), Newark (1987), Astral Convertible (1989), Foray Forêt (1990) i Astral Converted (1991) — redom kreacije 'čistog plesa' s inventivnim  koreografijama, ali i glazbom i scenografijom koje su ih činile visoko teatraliziranima.

Svakako najaslavnija kreacija iz tog razdoblja, te ona koja joj je donijela golemu slavu i s druge strane oceana jest Set and Reset (1983) zahvaljujući kojoj je koncem 90-tih redovito imala vlastite sezone na scenama poput City Centera u New Yorku ili londonskog Sadler’s Wellsa, a postala je i miljenicom pariške scene.

Koncem 80-tih započinje novu fazu - koreografiranje na klasičnu glazbu, točnije djela Monteverdija, Bacha, Rameaua, Schuberta i Bizeta.

Tako 1995. godine nastaje M.O.temeljen na Bachu, a 2002. Winterreise na istoimenu Schubertovu skladbu.

Tijekom cijele karijere Trisha Brown bila je najsugestivniji izvođač vlastitih djela, te je plesala i nakon 70. godine života, a o njezinim izvođačkim kompetencijama ponajviše govori solo If You Couldn’t See Me (1994) koji je u cijelosti izvodila leđima okrenuta publici.

1995. taj je solo postao duet i to s Mihailom Barišnjikovim, no i u tom duetu Brown je i dalje 'plesala leđima', dok ej Barišnjikov bio okrenut gledalištu. S Barišnjikovim je surađivala dugo i plodno, kreirajući niz naslova za Balet Pariške opere, te surađujući s brojnim eminentnim vizualnim umjetnicima poput  Donalda Judda i Nancy Graves, a još 1988 francuska joj je Vlada dodijelila odličje Chevalier dans l’Ordre des Arts et Lettres.

Značaj dio njezina opusa zauzimaju i tzv. 'nestabilne molekularne strukture', a koje su nastale inspirirane pokretima molekula pod mikrispokom!

Svoju posljednju koreografiju, I’m going to toss my arms — if you catch them they’re yours, na kojoj je surađivala sa suprugom, vizualnim umjetnikom Burtom Barrom i skladateljem Alvinom Curranom, predstavila je 2011. godine.

Kao i njezin veliki uzpr, Merce Cunnigham, i Brown je napravila planove za posthumno zatvaranje vlastite kompanije, no detalji tog plana zasad nisu u cijelosti poznati.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI